1. Mojsijeva 30
30
Jakovljev blagoslov u deci i bogatstvo.
1A Rahilja videvši gde ne rađa dece Jakovu, pozavide sestri svojoj; i reče Jakovu: Daj mi dece, ili ću umreti. 2A Jakov se rasrdi na Rahilju, i reče: Zar sam ja a ne Bog koji ti ne da poroda? 3A ona reče: Eto robinje moje Vale, lezi s njom, neka rodi na mojim kolenima, pa ću i ja imati dece od nje. 4I dade mu Valu robinju svoju za ženu, i Jakov leže s njom. 5I zatrudne Vala, i rodi Jakovu sina. 6A Rahilja reče: Gospod mi je sudio i čuo glas moj, te mi dade sina. Zato mu nadede ime Dan. 7I Vala robinja Rahiljina zatrudne opet, i rodi drugog sina Jakovu; 8a Rahilja reče: Borah se žestoko sa sestrom svojom, ali odoleh. I nadede mu ime Neftalim.
9A Lija videvši gde presta rađati uze Zelfu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu. 10I rodi Zelfa robinja Lijina Jakovu sina; 11i Lija reče: Dođe četa. I nadede mu ime Gad. 12Opet rodi Zelfa robinja Lijina drugog sina Jakovu; 13i reče Lija: Blago meni, jer će me blaženom zvati žene. Zato mu nadede ime Asir.
14A Ruvim iziđe u vreme žetve pšenične i nađe mandragoru u polju, i donese je Liji materi svojoj. A Rahilja reče Liji: Daj mi mandragoru sina svog. 15A ona joj reče: Malo li ti je što si mi uzela muža? Hoćeš da mi uzmeš i mandragoru sina mog? A Rahilja joj reče: Neka noćas spava s tobom za mandragoru sina tvog. 16I uveče kad se Jakov vraćaše iz polja, iziđe mu Lija na susret i reče: Spavaćeš kod mene, jer te kupih za mandragoru sina svog. I spava kod nje onu noć. 17A Bog usliši Liju, te ona zatrudne, i rodi Jakovu petog sina. 18I reče Lija: Gospod mi dade platu moju što dadoh robinju svoju mužu svom. I nadede mu ime Isahar.
19I zatrudne Lija opet, i rodi Jakovu šestog sina; 20i reče Lija: Dariva me Gospod darom dobrim; da ako se sada već priljubi k meni muž moj, jer mu rodih šest sinova. Zato mu nadede ime Zavulon. 21Najposle rodi kćer, i nadede joj ima Dina.
22Ali se Gospod opomenu Rahilje; i uslišivši je otvori joj matericu. 23I zatrudne, i rodi sina, i reče: Uze Bog sramotu moju. 24I nadede mu ime Josif, govoreći: Neka mi doda Gospod još jednog sina.
25A kad Rahilja rodi Josifa, reče Jakov Lavanu: Pusti me da idem u svoje mesto i u svoju zemlju. 26Daj mi žene moje, za koje sam ti služio, i decu moju, da idem, jer znaš kako sam ti služio. 27A Lavan mu reče: Nemoj, ako sam našao milost pred tobom; vidim da me je blagoslovio Gospod tebe radi. 28I još reče: Išti koliko hoćeš plate, i ja ću ti dati. 29A Jakov mu odgovori: Ti znaš kako sam ti služio i kakva ti je stoka postala kod mene. 30Jer je malo bilo što si imao dokle ja ne dođoh; ali se umnoži veoma, jer te Gospod blagoslovi kad ja dođoh. Pa kad ću i ja tako sebi kuću kućiti? 31I reče mu Lavan: Šta hoćeš da ti dam? A Jakov odgovori: Ne treba ništa da mi daš; nego ću ti opet pasti stoku i čuvati, ako ćeš mi učiti ovo: 32Da zađem danas po svoj stoci tvojoj, i odlučim sve što je šareno i s belegom, i sve što je crno između ovaca, i šta je s belegom i šareno između koza, pa šta posle bude tako, ono da mi je plata. 33Tako će mi se posle posvedočiti pravda moja pred tobom kad dođeš da vidiš zaslugu moju: Šta god ne bude šareno ni s belegom ni crno između ovaca i koza u mene, biće kradeno. 34A Lavan reče: Eto, neka bude kako si kazao. 35I odluči Lavan isti dan jarce s belegom i šarene i sve koze s belegom i šarene, i sve na čem beše šta belo, i sve crno između ovaca, i predade sinovima svojim. 36I ostavi daljine tri dana hoda između sebe i Jakova. I Jakov pasaše ostalu stoku Lavanovu.
37I uze Jakov zelenih prutova topolovih i leskovih i kestenovih, i naguli ih do beline koja beše na prutovima. 38I metaše naguljene prutove pred stoku u žlebove i korita kad dolažaše stoka da pije, da bi se upaljivala kad dođe da pije. 39I upaljivaše se stoka gledajući u prutove, i šta se mlađaše beše s belegom, prutasto i šareno. 40I Jakov odlučivaše mlad, i obraćaše stado Lavanovo da gleda u šarene i u sve crne; a svoje stado odvajaše i ne obraćaše ga prema stadu Lavanovom. 41I kad se god upaljivaše stoka rana, metaše Jakov prutove u korita pred oči stoci da bi se upaljivala gledajući u prutove; 42a kad se upaljivaše pozna stoka, ne metaše; tako pozne bivahu Lavanove a rane Jakovljeve. 43I tako se taj čovek obogati vrlo, te imaše mnogo stoke i sluga i sluškinja i kamila i magaraca.
اکنون انتخاب شده:
1. Mojsijeva 30: SRP1865
هایلایت
کپی
مقایسه
به اشتراک گذاشتن
می خواهید نکات برجسته خود را در همه دستگاه های خود ذخیره کنید؟ برای ورودثبت نام کنید یا اگر ثبت نام کرده اید وارد شوید
PUBLIC DOMAIN