Tužaljke 3
3
Treća tužaljka
1Ja sam čovjek kojeg teško potišti bič srdžbe Njegove.
2Mene je izopćio,
poveo u tamu, a ne na svjetlo.
3A sada protiv mene ponovo ruku podiže, dan svaki.
4Pustio je da propadnu koža i meso moje,
kosti je moje zdrobio.
5Opkolio me jadom i otrovom.
6Ostavio me u tami
poput onih davno umrlih.
7Zazidao me da ne mogu izaći
okove moje otežao.
8Čak i kada vičem, vapim,
uši Svoje zatvara pred molitvom mojom.
9Kamenom tesanim mi puteve zazidao,
staze je sve moje iskrivio.
10Vreba me poput medvjeda,
poput lava u travi visokoj.
11Staze je moje prepriječio i razderao me,
srdžbom me Svojom teško ranio.
12Luk je Svoj na me nategnuo
i strijeli me kao metu odredio.
13U slabine mi strijele zario,
sinove svoga tobolca.
14Ruglo sam narodu cijelom,
čujem njihovu pjesmu rugalicu svakoga dana.
15Gorčinom me zasitio,
i pelinom napajao.
16Pustio me da o kamen zube slomim,
potlačio me u pepelu.
17Zaista, duši si mojoj mir uzeo,
sreću sam sasvim zaboravio.
18I ja rekoh:
„Snage životne mi nestalo
i moje nade u Gospoda!”
19Sjeti se lutanja mojih i jada,
pelina i otrova ljutog!
20Stalno mi duša na to misli gorko potištena!
21Ali ovo želim u srcu držati,
zbog ovoga ću se nadati.
22Dokaz milosti Božije je da nismo potpuno razoreni,
jer Njegova milost nije pri kraju.
23Svakog je jutra nova,
i vjernost je Tvoja silna!
24„Gospod je dio moj!” veli duša moja,
„zato Mu se želim nadati.”
25Gospod je milostiv onima što Mu se nadaju,
duši koja Ga traži.
26Dobro je mirno čekati spasenje Gospodnje.
27Dobro je za čovjeka jaram nositi u mladosti.
28Neka sjedi usamljen i šutljiv
kada mu ga On nametne!
29Neka usta priljubi uz prašinu
jer možda još ima nade.
30Ako li ga neko udari, neka pruži obraz,
neka se zasiti porugom!
31Jer Gospod neće dovijeka odbacivati;
32jer koga je rastužio, njemu se i smiluje
u snazi milosti Svoje;
33jer nerado On ponižava i jada sinove ljudske.
34Kad svi sužnjevi zemlje jedne bivaju nogama gaženi,
35kada se pravo čovjeka izvrće pred licem Uzvišenoga,
36kada parnica čovjeku biva iskrivljena –
zar da Gospod ne mari?
37Ko je ikada išta rekao i da se zbilo
a da Gospod nije naredio?
38Zar iz usta Svevišnjega ne dolazi dobro i zlo?
39Zašto se čovjek jada
na kaznu zbog grijeha svojih?
40Ispitajmo i kušajmo staze svoje
da se Gospodu vratimo!
41Srca svoja i ruke
uzdignimo Gospodu na nebesima!
42Jer prkosni i otpadnici smo bili;
to nam nisi oprostio.
43U srdžbi si se krio,
gonio si nas,
bez milosti pogubio.
44Oblakom si se pokrivao,
da nijedna molitva do Tebe ne stigne;
45Načinio si od nas gadost prezrenu
među narodima svim!
46Svi neprijatelji naši na nas usta otvaraše.
47Grozota i jame su nas spopale, pustoš i propast.
48Potoci suza tekli su iz očiju mojih
zbog propasti kćeri naroda moga.
49Oko mi bez prestanka suzi i ne nalazi mira,
50dok Gospod ne pogleda sa nebesa i ne vidi.
51Gledanje samo mi bol zadaje,
zbog svih kćeri grada moga.
52Oni što me bez razloga mrze,
gone me kao pticu;
53U jami mi život oduzeše
i bacaše kamenje na me.
54Vode mi prekriše čelo;
i tad viknuh: „Propao sam!”
55Ali ja zazvah ime Tvoje, o Gospode,
dolje iz dubine provalije.
56Tada si začuo moj glas:
„Ne zatvaraj uši pred jecajima mojim,
uzvicima u pomoć!”
57Približio si mi se u dan kada Te zazvah i rekao:
„Ne plaši se!”
58Vodio si, o Gospode, stvar duše moje;
život si moj iskupio!
59Vidio si, o Gospode, koliko me muče,
Pravdu mi dosudi!
60Vidio si osvetoljubivost njihovu,
sve napade njihove na me.
61O, Gospode, čuo si ruganje njihovo,
sve njihove namjere protiv mene;
62besjedu mojih neprijatelja
i stalno brbljanje o meni.
63Gle, bez obzira da li sjede ili stoje,
podsmijeh sam njihov ja.
64Dosudi im, o Gospode,
po djelima ruku njihovih!
65Učini da im srca otvrdnu;
neka ih stigne Tvoje prokletstvo!
66Tjeraj ih u bijesu Svome
i istrijebi ih pod nebesima Svojim, Gospode!
Currently Selected:
Tužaljke 3: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
