Tužaljke 4
4
Četvrta tužaljka
1Ah! Kako je zlato potamnjelo,
kako je preobraženo to zlato suho!
Kako je razasuto kamenje sveto
po uglovima ulica!
2Djeca sionska, cijenjena;
kao zlato najčistije,
ah, sada ih cijene kao sudove glinene,
djela ruku lončarskih!
3Čak i šakali dojke pružaju
te mladunčad svoju hrane;
ali kćeri naroda moga okrutne postadoše,
kao nojevi u pustinji.
4Jezik se dojenčadi za nepce od žeđi lijepi,
djeca hljeb ištu,
ali im ga niko ne donosi.
5Oni što se nekoć jelima biranim sladiše
sada po ulicama stradaju;
oni što na ležajevima purpurnim spavaše
sad se raduju hrpama izmeta.
6Jer grijeh kćeri moga naroda,
posta veći od grijeha Sodome,
koja u tren oka bi razorena,
i ljudske ruke se digoše zbog nje.
7Njeni mladići nekoć čistiji od snijega,
bjelji od mlijeka,
tijela rumenija od koralja,
stasa kao safira.
8Sad su crnji od čađi,
ne prepoznaju ih na ulicama;
koža im na kostima visi,
suha kao drvo.
9Oni što od mača stradaše,
bijahu sretniji,
od onih što od gladi umriješe,
od manjka plodova na poljima.
10Ruke nježnih žena;
kuhale su djecu svoju
da se njom nahrane,
dok je propadala kćer naroda moga.
11Gospod je oganj srdžbe rasplamsao,
rasipao je Svoj bijes žarki,
u Sionu je vatru zapalio
koja mu je temelje do srži spržila.
12Kraljevi zemaljski nisu vjerovali
niti koji stanovnik kruga zemaljskog,
da će neprijatelji što opsjedaše Jerusalem
ikada proći kroz njegove kapije.
13Ali sve se to desi zbog grijeha vjerovjesnika,
nepravde svećenika,
koji usred nje,
prosipaše krv pravednika.
14Lutali su ulicama kao slijepci,
toliko su krvlju obeščašćeni,
da im haljine niko dirati nije htio.
15Vikali su im: „Bježite nečisti!
Dalje, dalje, ne dolazite bliže!”
Zaista, morali su bježati i lutati.
A narodi su jedni drugima govorili:
„Ne ostajte ovdje!”
16Lice Gospodnje ih je raspršilo;
ne želi ih više gledati.
Više ne poštuju svećenike,
i nemaju milosti za stare.
17I tad uzalud tražiše oči naše;
s kula naših zureći u daljinu
za narodom, koji ipak ne pruži pomoć.
18Pratili su naš korak svaki,
da ulicama svojim više slobodno ne hodimo;
kraj nam bijaše blizu,
dani naši – odbrojani.
Zaista, naš kraj bijaše došao.
19Naši progonitelji brži bijahu od orlova nebeskih;
preko planina nas goniše,
i vrebaše nas po pustinjama.
20Naš dah životni, pomazanik Gospodnji,
zarobljen bijaše u njihovim jamama,
on, za koga rekosmo:
„U sjenci njegovoj ćemo među narodima živjeti!”
21Kliči sada i veseli se šteti,
ti kćeri edomska, što u zemlji Us živiš!
Pehar će i tebi stići,
i ti ćeš biti gola i opijena!
22Kćeri sionska, grijeh je tvoj iskupljen,
On više neće dopustiti da te kao sužnja odvode,
ali krivicu tvoju, kćeri edomska, On će naći,
i grijehe tvoje razotkriti!
Currently Selected:
Tužaljke 4: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
