Tužaljke 2
2
Druga tužaljka
1Ah! Kako li je Gospod u srdžbi Svojoj
zavio kćeri Siona u tminu oblaka.
Slavu Izraela sa nebesa na zemlju bacio,
nije se sjetio podnožja Svoga
u dan srdžbe Njegove.
2Gospod je satirao i nije poštedio nijedan Jakovljev dom;
u bijesu Svome On razori tvrđave Judinih kćeri;
na tlo je bacio i ponizio kraljevstvo njihovo i plemiće.
3Stukao je sve rogove Izraela
u bijesu svom strašnom;
desnicu Svoju je povukao pred neprijateljem,
u Jakovu je razgorio plamen ognjeni
koji sve oko sebe proždire.
4Luk je Svoj kao neprijatelj nategnuo,
kao dušman se postavio desnicom Svojom,
i sve je razrušio što bijaše ljupko;
u šator kćeri sionskih izlio je srdžbu poput ognja.
5Gospod je poput neprijatelja postao,
Izrael je satrao,
i sve dvorove poravnao;
tvrđave je njegove uništio
i kćerima sionskim donio mnogo jada i plača.
6Kolibu je Svoju uništio kao vrt,
mjesto zbora Svoga je razorio.
Gospod je u Sionu svetkovine i sabore zaboravu predao;
u gnjevu je Svome odbacio kraljeve i svećenike.
7Gospod je prezreo Svoj žrtvenik,
Svoje svetište odbacio;
predao u ruke neprijatelju i zidine Svojih dvorova;
u domu su Gospodnjem buku stvarali kao da je blagdan.
8Gospod je naumio srušiti zidine kćeri sionskih;
zapeo je uže mjerničko
i ruku ne povuče dok ih ne sravni.
Tvrđavu i zid On zavi u tugu;
jadno sada srušeni leže.
9Kapije su u zemlju utonule,
zasune je njihove razbio i slomio;
kraljevi i knezovi njeni su među narodima;
bezakonje vlada,
Gospod se više ne ukazuje vjerovjesnicima.
10Najstariji među kćerima sionskim sjede šutljivi na zemlji;
zemlje su po čelima posuli,
vrećama se opasali;
djevice jerusalemske glave svoje oboriše ka zemlji.
11Oči moje iscuriše od suza,
a utroba mi ključa,
srce puca u meni,
zbog pada kćeri naroda moga,
jer djeca i dojenčad umiru na ulicama grada!
12Majku svoju pitaše: „Gdje su vino i hljeb?”
dok su poput ranjenika umirali na ulicama grada,
kad dušu svoju ispustiše u krilima matera svojih.
13Na šta si to nalik,
s čime te da usporedim,
o, kćeri jerusalemska?
Sa čime da te poistovjetim
kako bih te utješio djevice,
kćeri sionska?
Nesreća je tvoja široka kao more!
Ko te može izliječiti?
14Viđenja vjerovjesnika tvojih
bijahu laž i varka uzaludna;
ne otkriše krivicu tvoju
kako bi sužanj svoj izbjegla
nego ti propovijedaše izreke
pune varki zavodljivih.
15Svi što prolaze nad tobom rukama plješću;
zvižde i glavu okreću zbog kćeri jerusalemske:
„Da li je to grad za koji rekoše da je savršenstvo ljepote,
blagost svijeta cijelog?”
16Svi neprijatelji tvoji na te usta otvaraju,
oni zvižde i zubima škripe, i govore:
„Sada smo ga satrli!
Ovo je dan kojem se nadasmo,
sada ga dočekasmo i vidjesmo!”
17Gospod je učinio ono što je naumio;
riječ je Svoju održao
koju je najavljivao od vremena davnih;
nemilosrdno je rušio;
neprijatelju dopustio da se nad tobom veseli,
i rog dušmanina je podigao.
18Srce im vapi Gospodu!
O zidino kćeri sionske,
neka poteknu rijeke suza,
danju i noću,
ne daj sebi mira,
neka ti oko ne odmara!
19Ustani i jadaj se noću,
za svake promjene straže!
Srce svoje kao vode izlij pred licem Gospoda!
Ruke svoje Njemu podigni za dušu djece svoje,
koja od gladi umiru po ulicama!
20Gospode, gle;
kome si to učinio?
Zar žene da jedu porod svoj,
djecu što ljuljaju u naručju?
Zar da poklani budu
u Svetištu Gospodnjem
svećenici i vjerovjesnici?
21U prašini uličnoj leže mrtvi
starci i mladići;
moje djevice i muževi mladi,
što od mača stradaše.
Ti ih pobi u dan Svoje srdžbe,
nemilice si ih poklao!
22Kao na blagdan si sazvao sve,
od kojih strahujem sa strana svih,
i nijedan ne ostade niti pobježe
u dan srdžbe Gospodnje.
One što odgojih i othranih s ljubavlju
neprijatelj moj istrijebi.
Currently Selected:
Tužaljke 2: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
