Tužaljke 1
1
Prva tužaljka
1Ah, kako usamljeno sjedi prijestolnica,
nekoć tako gusto naseljena!
Udovicom ona posta,
ona, nekoć silna među narodima.
Vladarica nad prijestolnicama,
a sad joj robovati valja!
2Noćima gorko plače i suzama obraze kvasi;
tješitelja ona nema među svim koji je ljubiše;
svi prijatelji je iznevjeriše,
i postadoše joj neprijatelji.
3Izagnan je Juda u nevolji je i progonstvu teškom.
Sad živi među narodima,
i mira ne nalazi!
Svi ga progonitelji sustižu u tjeskobi njegovoj.
4Staze sionske tuguju,
jer niko na svetkovine ne dolazi;
sve kapije su napuštene,
svećenici uzdišu;
utučene su djevice njegove,
a on je pun gorčine.
5Tlačitelji njegovi nadvladaše,
neprijatelje dobro snađe;
jer Gospod ga tugom obavi
zbog grijeha njegovih premnogih;
djeca u izgnanstvo odlutaše pred tlačiteljem.
6Tako kćeri Siona oteše sav nakit dragocjeni;
plemići joj poput košuta postadoše,
što paše ne nalaze;
nemoćni lutaju, pred progoniteljem.
7U danima jada i pljačke
Jerusalem se prisjeća silnog blaga i dobra,
što njegovo bijaše u danima minulim.
Kad mu narod pade dušmanima u ruke,
nikog ne bijaše da u pomoć pritekne.
Dušmani ga gledahu
podsmjehujući se njegovoj propasti.
8Teško je zgriješio Jerusalem,
zato prezren posta;
svi što ga štovaše,
sad ga preziru,
jer vidješe svu golotinju njegovu,
a on gorko uzdiše i lice okreće.
9Na skutima mu prljavština visi;
kraj svoj previdio nije.
Strašno li je propao;
i niko ga ne tješi.
„Ah, Gospode, pogledaj jad moj,
jer neprijatelj slavi pobjedu!”
10Neprijatelj je pružio ruku svoju
na sve dragocjenosti njegove; zaista,
morao je gledati kako narodi u svetište prodiru,
oni kojima si zabranio da zboru pristupaju!
11Sav narod njegov uzdiše,
tražeći hljeba;
blago svoje za hranu dadoše,
samo da bi živi ostali.
„Evo Gospode, pogledaj
kako sam prezren!
12Zar vam ništa ne znači vama što prolazite?
Te pogledajte i vidite
ima li boli kakav je bol koji mene snađe,
sa kojim me Gospod udari
na dan srdžbe Njegove žarke!
13U kosti mi oganj sa visine posla.
I tamo sada plamti;
pred noge mi mrežu razape
i natjera me natrag;
u ruševinu me On pretvori;
bolestan sam i umoran dan svaki!
14Sručio je grijehe moje na me
rukom ih je svojom sabrao;
na vratu mi sklupčano leže;
snagu je moju slomio.
Gospod me predao u ruke onih
kojima se oduprijeti ne mogu.
15Gospod je odbacio sve junake iz moje sredine;
zbor je protiv mene digao
da uništi izabranike moje;
u tijesku izgazi Gospod mene,
djevicu, kćer Judinu.
16Zato i plačem,
i oči moje u suzama ističu,
jer tješitelj mi je dalek,
onaj što dušu moju uspraviti može;
djeca su moja poražena,
jer odveć silan bi neprijatelj.
17Sion nemoćno ruke pruža
ali nikoga nema da ga utješi.”
Gospod je ustao protiv Jakova
sa svih strana su mu neprijatelji;
Jerusalem među njima prezren posta.
18„Pravedan je Gospod;
jer se besjedama Njegovim protivih.
Čujte, narodi svi
i pogledajte moju bol!
Djevice moje i mladići svi
u izgnanstvo moradoše otići.
19Pozvah sve voljene svoje,
ali svi me iznevjeriše;
svećenici moji i starješine
u gradu su prezreni,
za hranu prosiše
kako bi preživjeli.
20Ah Gospode, pogledaj,
strahujem i utroba mi ključa;
srce mi se grči u grudima,
jer bijah opak i prkosih.
Vani mi mač pokosi sinove,
a unutra je kao smrt.
21Oni pak čuju kako stenjem,
ali nikoga nemam da me utješi;
svi neprijatelji moji se veseliše
kad čuše za nevolje moju
i da od Tebe stiže.
Ali doći će dan koji si objavio
i njima će biti kao meni!
22Neka se pokaže sve zlo njihovo
pred licem Tvojim.
A onda postupaj sa njima
kao što si sa mnom postupio
zbog grijeha mojih!
Jer uzdišem,
a srce mi tuguje.”
Currently Selected:
Tužaljke 1: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
