Izaija 46
46
Babilonski idoli
1Bel pade; Nebo propade,
njihovi likovi se tovare na marvu tegleću;
te stvari koje nosite, vuku umorne zvijeri.
2Oni posrću; zajedno se klanjaju,
ne mogu spasiti tovara,
i tako svi odlaze u ropstvo.
3„Čuj, Jakovljev dome,
svi vi preostali iz doma Izraelova,
koje sam ponio prije vašeg rođenja,
koje sam uzeo iz krila majčina;
4čak i u starosti ostajem Onaj,
nosit ću vas i dok kose sijede;
ono što sam napravio, to ću i ponijeti,
ono što nosim, to ću i spasiti.
5S kim ćete Me tad upoređivati,
s kim izjednačiti,
s kim ćete Me ravnati da budemo isti?
6Oni koji obilno sipaju zlato iz kese,
koji mjere srebro na mjerilima;
pa uposle zlatara,
i on im od toga izradi boga,
a ovi padaju ničice i mole se!
7Podižu ga na ramena, nose uokolo,
postave ga na svoje mjesto
i on ostaje tamo;
ne može se pomjeriti.
A ako mu ko zavapi,
on ne odgovara;
ne može ga spasiti.
8Prisjetite se ovoga i čvrsto stanite,
dozovite to u mislima, o, grešnici,
i sjetiti se davnih stvari;
9jer Ja sam Bog i nema drugoga,
Ja sam Bog i nema sličnoga,
10objavljujem kraj s početka,
i od davnina stvari još neispunjene, govoreći:
‘Ostat će Moj naum,
i ispunit će se sve rečeno.’
11Pozivam grabljivicu s istoka,
čovjeka Moga nauma izdaleka;
kazao sam – i tako će biti,
naumio sam – i tako će se desiti.
12Čujte vi tvrdih srca,
vi koji ste daleko od pravde,
13Ja ću približiti Svoju pravdu;
nije daleko,
Moje spasenje neće kasniti.
U Sion ću položit spasenje Svoje,
za Izrael, slavu Moju.”
Currently Selected:
Izaija 46: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
Izaija 46
46
Babilonski idoli
1Bel pade; Nebo propade,
njihovi likovi se tovare na marvu tegleću;
te stvari koje nosite, vuku umorne zvijeri.
2Oni posrću; zajedno se klanjaju,
ne mogu spasiti tovara,
i tako svi odlaze u ropstvo.
3„Čuj, Jakovljev dome,
svi vi preostali iz doma Izraelova,
koje sam ponio prije vašeg rođenja,
koje sam uzeo iz krila majčina;
4čak i u starosti ostajem Onaj,
nosit ću vas i dok kose sijede;
ono što sam napravio, to ću i ponijeti,
ono što nosim, to ću i spasiti.
5S kim ćete Me tad upoređivati,
s kim izjednačiti,
s kim ćete Me ravnati da budemo isti?
6Oni koji obilno sipaju zlato iz kese,
koji mjere srebro na mjerilima;
pa uposle zlatara,
i on im od toga izradi boga,
a ovi padaju ničice i mole se!
7Podižu ga na ramena, nose uokolo,
postave ga na svoje mjesto
i on ostaje tamo;
ne može se pomjeriti.
A ako mu ko zavapi,
on ne odgovara;
ne može ga spasiti.
8Prisjetite se ovoga i čvrsto stanite,
dozovite to u mislima, o, grešnici,
i sjetiti se davnih stvari;
9jer Ja sam Bog i nema drugoga,
Ja sam Bog i nema sličnoga,
10objavljujem kraj s početka,
i od davnina stvari još neispunjene, govoreći:
‘Ostat će Moj naum,
i ispunit će se sve rečeno.’
11Pozivam grabljivicu s istoka,
čovjeka Moga nauma izdaleka;
kazao sam – i tako će biti,
naumio sam – i tako će se desiti.
12Čujte vi tvrdih srca,
vi koji ste daleko od pravde,
13Ja ću približiti Svoju pravdu;
nije daleko,
Moje spasenje neće kasniti.
U Sion ću položit spasenje Svoje,
za Izrael, slavu Moju.”
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini