Propovjednik 2

Ništavilo zemaljskih uživanja

1Tad prozborih u srcu svome: „Daj da užitak okušam i dobro uživam!” Ali gle, i to bijaše ništavilo! 2O smijehu ja rekoh: „To je ludost!” I o radosti: „Šta donosi?” 3I srcem ja tražih kako da razveselim tijelo vinom – dok me srce vodilo mudrošću – da i ludost usvojim dok ne vidim što je dobro po sinove ljudske u danima njihovim odbrojanim pod svodom nebeskim. 4Učinih velika djela; sagradih kuće i zasadih vinograde. 5Stvorih vrtove i voćnjake, u njima zasadih voćki svakojakih. 6Jezerca načinih da natapaju sadišta plodna. 7Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, rođene u domu mome; i velika stada sabrah krupne i sitne stoke – više no iko prije u Jerusalemu. 8Nagomilah zlata i srebra, blaga kraljeva i zemalja; dovedoh pjevače i pjevačice, i užitak sinova ljudskih – silu žena. 9I postadoh veći i bogatiji no svi što prije bijahu nad Jerusalemom; i mudrost moja ostade kraj mene. 10I ništa što poželješe ne uskratih očima; srce ne zauzdavah pred bilo kakvom radošću; jer srce mi je crpilo radost iz muke i truda, to bi nagrada svakom mome naporu.

11Ali kad se osvrnuh na sva svoja djela što mi ruke načiniše i na trud koji uložih u stvaranju, gle, sve bijaše ništavilo i ispraznost, i ništa ne ostade ispod zraka sunčanih!

Smrt uzima i bezumnog i mudraca

12I okrenuh tada misli mudrosti, ludosti i bezumlju. Jer što može učiniti kraljev nasljednik? Samo ono što je već davno učinjeno! 13I spoznah da je mudrost vrednija od ludosti kao što je i svjetlost vrednija od tame.

14Mudracu su oči u glavi

ali bezumnik luta u tmini.

Ali spoznah da ih ipak čeka ista sudba.

15Tad prozborih u svome srcu: „Ako me stiže ista sudbina kao bezumnika, zašto onda postadoh tako mudar?” I rekoh srcu svome da je i to ništavilo! 16Jer se mudraca neće sjećati kao ni bezumnika, u danima budućim će sve biti zaboravljeno; i mudrac umire kao i bezumnik! 17Tad zamrzih život jer mi mrsko bijaše sve što se čini pod suncem; sve je ništavilo i tlapnja pusta.

Uspjeh i rad su ništavilo

18Zamrzih i svoj rad i sve oko čega se trudih pod suncem, jer sve to moradoh ostavit čovjeku što dolazi poslije mene. 19I ko zna hoće li on biti mudrac ili ludak? Pa ipak će dobiti moć nad svime što stekoh mudrošću i trudom pod suncem. I to bijaše ništavno! 20Tad odustah i srce predadoh očaju zbog truda i muka svojih pod suncem. 21Jer čovjek se trudi i stiče umijećem, mudrošću i razumom, pa ipak to sve mora drugom u baštinu dati, koji se oko toga uopće trudio nije. I to je ništavilo i zlo golemo! 22Jer šta čovjek dobiva za sav svoj trud i za želje srca svoga pod suncem? 23Svakog se dana muči jadom i brigom; čak mu noću srce ne nalazi mira. I to je ništavilo! 24Zar nije onda bolje da čovjek uživa u piću i jelu i da dušom uživa u poslu svome? Shvatih, da i to zavisi od ruke Božije. 25Jer: „Ko može jesti i uživati bez Mene?” 26Jer čovjeku koji Mu je mio On daje mudrost, znanje i radost; ali grešniku daje prokletstvo, da skuplja i jadno sabire kako bi dao onom koji je Bogu mio. I to je ništavilo i tlapnja jedna pusta!

Currently Selected:

Propovjednik 2: Bba

Highlight

Copy

Compare