Propovjednik 1

1Riječi propovjednika, sina Davidova, kralja Jerusalema.

Sve je ispraznost

2„Ispraznost nad ispraznošću,” veli propovjednik,

„ispraznost nad ispraznošću! Sve je ispraznost!”

3Šta ostaje čovjeku od truda njegova

kojim se muči pod suncem?

4Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi;

ali zemlja opstaje vječno!

5Sunce izlazi te opet zalazi;

žuri k mjestu gdje će opet svanuti.

6Vjetar puše južno pa se okreće sjeveru;

kovitla sad ovamo sad onamo

te se vraća novom vrtlogu.

7Sve rijeke teku u more,

a more se ipak ne ispuni;

odakle teku opet se vraćaju

i ponovo počinju svoj tok.

8Sve je mučno,

čovjek to ne može iskazati riječima,

oko se ne zasiti gledanja,

i uhu nikada dovoljno slušanja.

9Što je bilo nekoć, opet će biti,

i što se zbilo nekada, ponovo će se zbiti;

i ničega novog nema pod suncem.

10Zar se može za nešto reći:

„Gle, ovo je novina”?

Postojalo je već nekoć

u vjekovima, prije nas!

11Na prošlost se više ne prisjeća,

čak ni na ono buduće, što tek dolazi,

neće misliti oni koji će doći docnije.

Ispraznost ljudske mudrosti

12Ja propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jerusalemu. 13Srce svoje upravih i trudih se da sve pod nebesima iskušam i dokučim mudrošću. O kako mučnu zadaću Bog zada sinovima ljudskim. 14Posmatrah sve što se čini pod suncem, i gle, sve bijaše ništavilo i hvatanje vjetra.

15Krive stvari je nemoguće učiniti pravim,

i ono što nedostaje se ne da izbrojati.

16Tad prozborih srcu svome i rekoh: „Gle, sad stekoh veću mudrost nego svi što su prije vladali nad Jerusalemom, i srce mi vidje mnogo mudrosti i nauke”; 17i srce ja uspravih da mudrost spoznam i da shvatim što su glupost i bezumlje; ali prepoznah da je i to samo tlapnja pusta ništavna.

18Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je i jada

i ko znanje umnožava, umnožava bol.

Currently Selected:

Propovjednik 1: Bba

Highlight

Copy

Compare