Jeremija 8
8
1„U ono će vrijeme – tako veli Gospod – iz grobova povaditi kosti judejskih kraljeva i dostojanstvenika; ostatke njenih svećenika, vjerovjesnika i stanovnika Jerusalema. 2Tako će ih raširiti pod suncem i ispod mjesečeva sjaja, pod cijelom vojskom nebeskom koju su ljubili, kojoj su služili, za kojom su bludjeli i molili; neće ih skupljati ni sahranjivati, već će ih ostavljati kao gnoj zemlji. 3A svi preostali ovog zlobnog naroda će radije mrijeti nego živjeti na svim onim mjestima na koja ću ih protjerati – tako reče Gospod nad vojskama.”
Zločin i kazna
4Reci im ovako:
„Gospod reče:
Kad kakav čovjek padne,
zar potom ne ustane?
Zar se ne vraća onaj koji se okrene i ode?
5Zašto se ovaj narod okrenuo?
Što je Jerusalem vječno odvraćen?
Čvrsto se drže laži svojih,
i neće da se vrate!
6Jer Ja sam motrio i slušao;
ne govore pravo,
nema nijednog koji se kaje
koji zbog zlobe svoje uzvikuje: ‘Ah, šta učinih!’
Nego svi nasrću u naletu svome
kao konj koji hrli u boj.
7Čak i roda pod nebesima zna vrijeme svoje;
grlica, lastavica i ždral poznaju vrijeme svoga povratka,
no, narod Moj ne poznaje odredbe Gospodnje!
8Kako možete govoriti:
‘Mudri smo, i Zakon Gospodnji je uz nas’?
Doista, pero pisara ga je do laži iskrivilo!
9Osramotiše se mudraci,
prestravili su se i okovali.
Jer gle, odbacili su riječ Gospodnju –
kakva im mudrost preostaje?
10Zato ću njihove žene dati drugima,
polja njihova vlasnicima novim.
Jer i najmanji i najveći teže dobiti nepravednoj,
a svećenici i proroci hode u lažima.
11A rane kćeri Moga naroda olahko shvataju,
vele: ‘Mir, mir!’, tamo gdje mira nema.
12Neka se stide gadosti svojih!
Ali oni više ne znaju za stid,
i ne crvene se.
Zato će pasti među onima koji padaju;
propast će u kazni svojoj!
To veli Gospod.
13Posve ću ih dokrajčiti – tako reče Gospod –
ni grozda neće biti na lozi,
masline u maslinjaku,
uvehnut će listovi;
otet će im ono što dadoh.
14Zašto dangubimo?
Skupljajte se i hajdemo gradovima tvrdim,
da bismo tamo propali!
Jer Gospod, Bog naš, daje propast,
poji nas vodom otrovnom,
jer smo se ogriješili o Njega.
15Nadaju se miru – ali nema boljitka!
Vremenu iscjeljenja, no, gle, grozota!
16Iz Dana odzvanja rzanje konja njegovih;
cijela zemlja se stresa od silna njihanja njihova;
doista, dolaze i žderu zemlju
i sve što je u njoj,
grad i njegove žitelje.
17Gle, poslat ću guje među vas –
tako govori Gospod –
guje otrovnice koje se ne daju omađijati,
i oni će vas ujedati;
to je riječ Gospodnja.”
Tužaljka o propasti Jerusalema
18Ah, ti, tješitelju moj,
srce je u meni onemoćalo.
19Čuj, vika kćeri naroda moga iz zemlje daleke:
„Nije li Gospod u Sionu,
zar nije Kralj njen pored nje?
Zašto ste me razdražili idolima,
ništavnim idolima stranim?
20Prođe žetva, ljeto je svršeno,
a mi nismo spašeni!”
21Slomljen sam zbog propasti kćeri naroda moga;
posve sam shrvan i užasnut.
22Nema li balzama u Gileadu?
Nema li liječnika tamo?
Ima li lijeka, ranama naroda moga?
Currently Selected:
Jeremija 8: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
