Jeremija 51

Gospodnji sud Babilonu – sloboda Izraelu

1Ovako kaza Gospod:

„Podižem vjetar razorni protiv Babilona

i na narod Leb Kamaja.

2Poslat ću strance u Babilon

da ga prorešetaju i izbace,

jer na njega će krenuti sa strana svih

u danima nevolje.

3Neka strijelac zapne luk

na onoga koji luk zapinje,

protiv onoga koji ustaje u oklopu svome!

Nemojte se smilovati izabranim ratnicima njegovim;

istrijebite vojsku cijelu!

4Doista, Kaldejci pobijeni u zemlji,

probodeni narod na ulicama.

5Jer Bog, Gospod nad vojskama,

neće ostaviti Izrael i Judu,

No, zemlja kaldejska se posve ogriješila o sveca Izraelova.

6Bježite iz Babilona,

neka svako spasi glavu svoju

da ne stradate zbog grijeha vlastitih!

Jer ovo je vrijeme Gospodnje osvete;

platit će im po djelima njihovim.

7Babilon bi zlatni pehar u ruci Gospodnjoj,

koji opi svijet cijeli;

narodi su ispili vino njegovo,

i zato se ražestiše.

8Babilon je naprasito pao,

razoren je posve!

Jecajte zbog njega!

Donosite balzam za rane,

možda se još daju previti!

9Htjeli smo zaliječiti Babilon,

ali on ne ozdravi.

Ostavite ga, neka svako pođe u zemlju svoju,

jer Njegov sud je do nebesa,

dotiče oblake same.

10Gospod je objelodanio pravdu našu;

hajdemo, hoćemo u Sionu objaviti djela Gospoda,

Boga našeg!

11Naoštrite strijele, uzmite štitove!

Gospod je probudio duhove medijskih kraljeva;

jer hoće razoriti Babilon;

ovo je Gospodnja osveta,

osveta zbog Hrama Njegova.

12Podignite bajrake protiv babilonskih zidina,

pojačajte stražu,

postavite vojnike,

spremajte zasjede!

Jer ono što Gospod odredi,

to će i ispuniti;

ono što je kazao o Babilonu,

to će i učiniti.

13Ti koja živiš kraj mnogih voda,

koja nagomila silu blaga,

kraj ti se bliži,

ispunila se mjera pljačke tvoje!”

14Gospod nad vojskama se zakleo Sobom:

„Ispunit ću te silom ljudi, kao da su skakavci,

nad tobom će pobjedonosno klicati!

15On je načinio zemlju Svojom silom,

krug zemaljski utemeljio u mudrosti,

u razboritosti Svojoj razapeo nebesa.

16Kad pusti glas Svoj, voda zažubori na nebu,

nailaze oblaci s kraja zemlje,

pušta munje da kiša padne,

i vjetar izvodi iz skladišta svoga.

17Tad svaki čovjek ostaje budalast,

slab u mudrosti svojoj,

svaki se zlatar zastidi svoga idola;

jer ono što izlijevaju je laž,

u tome nema nikakva duha.

18Bezvrijedni su, izrađevina jadna;

propast će na dan svoga suda!

19Ali Jakovljev dio nije ovakav,

jer On je sve stvorio,

pleme baštine Njegove;

ime Mu je Gospod nad vojskama.

20Ti si čekić Moj i oružje;

s tobom razbijam narode,

s tobom razaram kraljevstva.

21S tobom razbijam konja i konjanika;

s tobom gazim kola i posadu;

22s tobom razbijam muža i ženu

gazim starca i mladića,

s tobom mlavim mladoženju i mladu.

23S tobom razbijam pastira i stado,

mlavim zemljoradnika i ralo njegovo;

s tobom gazim upravnika i zapovjednika.

24Sve zlo ću osvetiti Babilonu i Kaldejcima zbog opakosti koje učiniše” – tako reče Gospod.

25„Gle, snalazim te” –

tako kaza Gospod –

„tebe, goro opakosti,

koja kvariš zemlju cijelu.

Hvatam te desnicom Svojom,

i srušit ću te sa stijene,

učiniti gorom spaljenom.

26Iz tebe više neće klesati kamen ugaoni,

ni kamen temeljac,

nego ćeš postati pustara vječita” –

tako kaza Gospod.

27„Dižite bajrake u zemlji,

zatrubite među narodima!

Posvetite puk protiv njih,

pozovite kraljevstva Ararat,

Mini i Aškenas protiv njih!

Postavite zapovjednike protiv nje,

pripremite konje kao roj skakavaca.

28Posvetite narod protiv njih,

protiv kraljeva Medije,

protiv njihovih upravnika

i cijelog kraljevstva njihovog!

29Tad će se zemlja tresti i zatutnjati –

kad se ostvari naum Gospodnji protiv Babilona –

da Babilon pretvori u pustaru nenaseljenu.

30Babilonski junaci odustaše od boja,

sjede u tvrđavama svojim;

onemoćali su – postali ženice,

kuće njihove spališe,

slomiše prijevornice njihove.

31Jedan glasnik kreće za drugim,

šalju drugog poklisara nakon prvoga,

da jave babilonskom kralju,

da je cijeli njegov grad pao,

32da su zauzeti mostovi,

da su močvare spaljene,

i vojnici prestravljeni.”

33Ovako kaže Gospod nad vojskama, Bog Izraela:

„Kćer Izraelova je kao gumno,

u čas kad ga gaze;

uskoro će vrijeme žetve.”

34„Nabukodonosor, kralj Babilona, nas proždrije;

zbunio nas je posve,

učinio vrčem praznim.

Progutao nas kao guja,

poslasticama našim ispunio stomak,

a potom nas ispljunuo.

35Neka se nasilje što ga učiniše nama

vrati Babilonu” –

tako kažu stanovnici Siona.

„Neka krv padne na one što žive u Babilonu” –

tako veli Jerusalem.

36Stoga Gospod kazuje ovako:

„Gle, branit ću vašu stvar,

osvetit ću vas.

Isušit ću mora,

i dati da izvori presuše.

37Babilon će ostati ruševina,

brlog šakala,

strahota i ruglo,

mjesto posve nenaseljeno.

38Narod će rikati kao lavovi,

zavijat će kao mladunčad lavlja.

39Uskomešali su se,

pripremit ću im gozbu,

posve ih opiti,

da viču kroz smijeh –

a da potom zaspu zauvijek.”

Tako kaza Gospod.

40„Srozat ću ih kao janje što ga na klanje vode,

kao jarčeve i koze.

41Kako će Šešak pasti!

Zauzet će diku zemlje cijele!

Kakva li će pustara među narodima ostati Babilon!

42More će se dignuti iznad Babilona,

preplavit će ga valovi bučni.

43Gradovi njegovi posve pusti,

pustinja i zemlja ostavljena,

zemlja nenaseljena,

kroz koju niko ne prolazi.

44Kaznit ću Bela babilonskog,

dat ću da pljune ono što je progutao.

Narodi mu više neće hrliti,

i past će zidine babilonske.

45Napusti ga, narode Moj!

Bježite, spašavajte živote!

Sklonite se od gnjeva Gospodnjeg.

46Nemojte se plašiti ili oklijevati

kad čujete glasine u zemlji;

glasina ove godine,

sljedeće druga,

vijesti o nasilju u zemlji,

o tome kako kralj nasrće na kralja.

47Jer doista će doći čas

u kojem ću kazniti idole babilonske;

osramotit će se cijela zemlja,

a poginuli će ležati usred njega.

48Tad će nebesa, zemlja

i sve što je na njima,

radosno klicati nad Babilonom,

jer na njega će nasrnuti uništitelj sjeverni.”

Tako veli Gospod.

49„Babilon mora pasti

zbog Izraelovih poginulih,

isto onako kao što su svi poginuli

gubili glave zbog Babilona.

50Vi koji izmakoste maču,

ne oklijevajte i bježite!

Sjetite se Gospoda u zemlji dalekoj,

u misli dozovite Jerusalem.”

51„Osramoćeni smo,

jer smo griješili,

sramota je na licama našim,

jer stranci uđoše u svetinje Gospodnjeg doma.”

52„Ali dolaze dani” –

tako veli Gospod –

„kad ću kazniti njihove idole,

i ranjenici će jaukati u zemlji njihovoj.

53Čak i da se Babilon na nebo popne,

da tamo učvrsti svoje tvrde gradove,

čak bih i tamo na njega poslao uništitelje.”

Tako reče Gospod.

54„U Babilonu odjekuje glas,

tutanj silnog razaranja u zemlji Babilonaca.

55Gospod će razoriti Babilon,

dat će da umukne buka njegova.

Valovi neprijatelja će hučati kao bujice silne,

odzvanjat će vika njihova.

56Uništitelj će poći na Babilon,

zarobit će ratnike njegove,

i slomiti njihove lukove.

Jer Gospod je Bog osvete;

sve će u potpunosti vratiti.

57Opit ću činovnike i mudrace njegove,

upravnike, dostojanstvenike i ratnike;

zaspat će – i neće se više buditi.”

Tako kaza Kralj,

ime Mu je Gospod nad vojskama.

58Ovako kaza Gospod nad vojskama:

„Razorit će silne babilonske zidine,

kapije visoke će spaliti;

narod se uzalud trudi,

ogrjev je sva rabota njegova.”

59Ovo su riječi koje je Jeremija objavio činovniku Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je ovaj krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem Judeje, u četrdesetoj godini njegove vladavine. 60Jeremija je na svitku zapisao sve grozote koje će snaći Babilon – sve što je rečeno o njemu.

61On kaza Seraji: „Objavi sve ovo kada stigneš u Babilon. 62A potom reci: ‘Gospode, kazao si da ćeš uništiti ovo mjesto, tako da u njemu više neće biti ni čovjeka niti životinje; dovijeka će ostati pustara.’ 63Kada iščitaš riječi, svitak zaveži za kamen i baci ga u Eufrat. 64A zatim vikni: ‘Tako će i Babilon potonuti, neće se više podići zbog sve nevolje koju ću na njega svaliti. Past će narod njegov.’” Do ovdje riječi Jeremijine.

Currently Selected:

Jeremija 51: Bba

Highlight

Copy

Compare