Jeremija 3
3
1„Ako čovjek otpusti ženu,
a ona ga ostavi i pođe drugome,
treba li joj iznova poći?
Ne bi li tada zemlja bila posve izopačena?
Ali ti si živjela kao bludnica s mnogim ljubavnicima –
a sad bi da se vratiš Meni?”
Tako kaza Gospod.
2„Pogledaj na gola brda,
ima li mjesta gdje te nisu oskrnavili?
Sjedila si kraj puta
i dočekivala ljubavnike,
kao Arap u pustinji.
Oskrnavila si zemlju,
svojim bludom i zlobom.
3Stoga ne padaju kiše,
i nema proljetnih pljuskova.
A ipak gledaš oholo i bludno,
ni zacrvenila se nisi.
4Zar Me baš sad nisi oslovila:
‘Oče, prijatelju od rane mladosti moje,
5hoćeš li se dovijeka ljutiti?
Hoće li srdžba Tvoja biti vječita?’
Tako veliš, a činiš svako zlo.”
6Gospod mi se obrati u vrijeme vladavine kralja Jošije: „Da li si vidio nevjeru odmetnice Izrael? Popela se na svaku uzvišicu, pošla ispod svake razgranate krošnje, i tamo bludničila? 7A Ja mišljah: vratit će se Meni nakon svega što učini, no, ona to ne učini – i to vidje i njena nevjerna sestra Judeja. 8Dao sam nevjernoj odmetnici Izrael otpusnicu, otjerao je zbog svih bludničenja njenih. Ali vidjeh da se njena sestra Judeja ne plaši; i ona pođe bludničiti. 9A zloba Izraela joj je tako malo značila da sama pođe skrnaviti zemlju i bludničiti s kamenom i drvetom. 10A ipak se nevjerna Judeja ne vrati Meni iz sveg srca, nego samo prividom.” Tako reče Gospod.
11Gospod mi reče: „Odmetnica Izrael je pravednija od nevjerne Judeje.” 12Kreni i proglasi ovu poruku na sjeveru:
„Vrati se, odmetnice Izraele” –
tako veli Gospod –
„neću se više mrštiti,
jer sam vjeran”;
tako kaza Gospod.
„Neću se dovijeka ljutiti.
13Samo priznaj grijeh svoj –
uzdigla si se protiv Gospoda, Boga svoga,
služila si bogovima tuđim,
pod svakim stablom,
i nisi Mi se pokoravala.”
Tako reče Gospod.
14„Vrati se, nevjerni narode” – to veli Gospod – „jer Ja sam muž vaš. Ja ću vas izabrati – po jednog iz svakog grada, i dvoje iz plemena – i dovest ću vas u Sion. 15Tad ću vam postaviti pastire po vlastitoj mjeri, a oni će vas voditi znano i razumno. 16U tim danima kada se silno umnožite u zemlji” – to je riječ Gospodnja – „ljudi više neće govoriti: ‘Kovčeg Gospodnjeg Saveza’. Neće im padati na pamet, neće ga se sjećati; neće im nedostajati, i neće izraditi drugi. 17U to vrijeme će Jerusalem zvati ‘Gospodnjim prijestoljem’, a narodi će se skupiti tamo da slave ime Gospodnje. Neće više slijediti svoja srca zlobna i tvrdokorna. 18Narod Judeje će se u tim danima spojiti s izraelskim narodom, i zajedno će stići iz zemalja sjevera u zemlju koju kao baštinu dadoh očevima vašim.
19Sâm sam kazao:
Kako bih vas rado ubrojao među djecu vlastitu,
i dao vam zemlju blagu,
najljepšu baštinu među svim narodima.
Mišljah da ćete Me zvati ‘Oče’
i da se nećete okrenuti od Mene.
20Ali bila si nevjerna, o, Izraele,
kao žena svome mužu.”
To su riječi Gospodnje.
21Krik odjekuje golim brdima,
to je zapomaganje i jecanje naroda izraelskog,
jer su iskrivili staze svoje,
i zaboravili na Gospoda, Boga svoga.
22„Vrati se, narode nevjerni,
izliječit ću zabludu vašu.”
„Da, dolazimo,
jer Ti si Gospod, Bog naš.
23Doista, idoli brda,
i nevjera planina su zabluda;
Zaista, u Gospodu, Bogu našem,
je spasenje Izraela.
24Od mladosti su bogovi sramni
žderali plod truda očeva naših –
stada njihova i krda,
sinove njihove i kćeri.
25Daj da legnemo u sramoti svojoj,
neka nas prekrije ruglo naše;
ogriješili smo se o Gospoda Boga –
mi i preci naši,
od mladosti pa sve do dana današnjeg
nismo slušali Gospoda, našeg Boga.”
Currently Selected:
Jeremija 3: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
