Izaija 51
51
Gospodnja utjeha Sionu
1„Čujte, svi vi koji težite pravdi,
vi koji tražite Gospoda.
Pogledajte u stijenu iz koje ste isklesani,
u kamenolom iz kojeg ste izvađeni;
2Pogledajte u Abrahama, oca vašeg,
Saru koja vas je rodila,
jer on nije bio ništa doli jedan
kad sam ga pozvao da ga blagoslovim i umnožim.”
3Jer Gospod tješi Sion;
utjeha je svim opustjelim mjestima,
a divljinu čini poput Edena,
pustinje njene kao Gospodnji vrt,
slavu i spokoj će naći tu,
hvalu i milozvučni glas.
4„Poslušaj Me, narode Moj,
priklonite uho, zemljaci;
jer od Mene će poteći zakon,
i pravdu ću Svoju postaviti kao svjetlost narodima.
5Bliži se Moja pravda,
Moje spasenje kreće
i Moje ruke će presuditi narodima;
obale Mi se nadaju,
i čekaju na Moju desnicu.
6Dignite oči nebesima,
pogledajte u zemlju ispod vas;
jer nebesa nestaju poput dima,
a zemlja će se rastočiti kao haljine,
a oni koji žive na njoj umrijet će kao mušice.
Ali Moje spasenje je vječito,
neće se obeshrabriti pravda Moja.
7Poslušajte Me, svi vi koji znate pravdu,
u čijim srcima počiva Moj zakon,
ne bojte se ljudske osude,
ne marite za njihove uvrede.
8Jer njih će moljac pojesti kao haljine,
a crv će ih jesti kao vunu;
ali pravda Moja ostaje dovijeka
i spasenje Moje pokoljenjima svim.”
9Probudi se, probudi, okrijepi silom,
o, desnice Gospodnja,
razbudi se kao u danima starim,
u pokoljenjima davnim.
Zar ne bješe ona, koja iskasapi Rahaba,
koja probode zmaja?
10Nisi li ti isušila more,
vode duboke i tamne,
koja prokrči put kroz more
da prođu oni iskupljeni?
11Vratit će se Gospodnji otkupljenici,
stići će u Sion s pjesmom;
na čelima će nositi vječnu radost,
sreća i blagost će biti njihova,
a nestat će tuga i nevolja.
12„Ja, Ja sam Onaj Koji te tješi;
ko si ti da se plašiš ljudskoga sina koji je smrtan,
čovječijeg sina koji je sazdan kao travka;
13Zar si zaboravio Gospoda, svoga Tvorca,
Koji je razastro nebesa
i udario temelje zemlji,
da se jednako plašiš svakoga dana
zbog gnjeva tlačitelja tvoga,
kada krene razarati?
A gdje je gnjev toga tlačitelja?
14Brzo će biti otpušten potlačeni;
neće umrijeti i neće dopasti jame,
i neće mu manjkati hljeba.
15Ja sam Gospod, Bog tvoj,
Koji potiče more i valove da huče –
Gospod nad vojskama je Njegovo ime.
16Riječi Svoje sam položio u tvoja usta,
zaštitio te sjenkom dlana Svoga,
učvršćujući nebesa,
udarajući temelje zemlje,
vičući Sionu: ‘Vi ste narod Moj!’”
17Probudi se, ustaj,
stani na noge, o, Jerusaleme,
ti koji si iz ruke Gospodnje popio času gnjeva Njegova;
koji ste iskapili čašu, do kraja.
18Nema nikoga ko bi te poveo,
od svih sinova koje si rodio,
nema nijednog ko bi te uzeo za ruku
među svim sinovima koje si odgojio.
19Snađoše te ove stvari –
ko će te utješiti?
Razaranje, uništenje, glad i mač;
Ko će te utješiti?
20Posrnuli su sinovi tvoji,
leže na vrhu ulica,
kao košuta uhvaćena u zamci;
ispunjeni su gnjevom Gospoda,
karanjem Boga tvoga.
21Stoga čujte, vi nesretnici,
vi koji ste opijene, a ne okusiste vina;
22Ovako veli gospodar vaš, Gospod,
Bog Koji zastupa parnicu naroda vašeg:
„Gle, uzeo sam vam iz ruke času koja opija;
nećete više piti iz čaše gnjeva Moga.
23Dat ću je u ruke mučiteljima vašim,
onima koji vam rekoše:
‘Kleknite da prođemo!’
a vi izravnaste leđa s tlom,
i postadoste poput ceste kojom prođoše.”
Currently Selected:
Izaija 51: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
Izaija 51
51
Gospodnja utjeha Sionu
1„Čujte, svi vi koji težite pravdi,
vi koji tražite Gospoda.
Pogledajte u stijenu iz koje ste isklesani,
u kamenolom iz kojeg ste izvađeni;
2Pogledajte u Abrahama, oca vašeg,
Saru koja vas je rodila,
jer on nije bio ništa doli jedan
kad sam ga pozvao da ga blagoslovim i umnožim.”
3Jer Gospod tješi Sion;
utjeha je svim opustjelim mjestima,
a divljinu čini poput Edena,
pustinje njene kao Gospodnji vrt,
slavu i spokoj će naći tu,
hvalu i milozvučni glas.
4„Poslušaj Me, narode Moj,
priklonite uho, zemljaci;
jer od Mene će poteći zakon,
i pravdu ću Svoju postaviti kao svjetlost narodima.
5Bliži se Moja pravda,
Moje spasenje kreće
i Moje ruke će presuditi narodima;
obale Mi se nadaju,
i čekaju na Moju desnicu.
6Dignite oči nebesima,
pogledajte u zemlju ispod vas;
jer nebesa nestaju poput dima,
a zemlja će se rastočiti kao haljine,
a oni koji žive na njoj umrijet će kao mušice.
Ali Moje spasenje je vječito,
neće se obeshrabriti pravda Moja.
7Poslušajte Me, svi vi koji znate pravdu,
u čijim srcima počiva Moj zakon,
ne bojte se ljudske osude,
ne marite za njihove uvrede.
8Jer njih će moljac pojesti kao haljine,
a crv će ih jesti kao vunu;
ali pravda Moja ostaje dovijeka
i spasenje Moje pokoljenjima svim.”
9Probudi se, probudi, okrijepi silom,
o, desnice Gospodnja,
razbudi se kao u danima starim,
u pokoljenjima davnim.
Zar ne bješe ona, koja iskasapi Rahaba,
koja probode zmaja?
10Nisi li ti isušila more,
vode duboke i tamne,
koja prokrči put kroz more
da prođu oni iskupljeni?
11Vratit će se Gospodnji otkupljenici,
stići će u Sion s pjesmom;
na čelima će nositi vječnu radost,
sreća i blagost će biti njihova,
a nestat će tuga i nevolja.
12„Ja, Ja sam Onaj Koji te tješi;
ko si ti da se plašiš ljudskoga sina koji je smrtan,
čovječijeg sina koji je sazdan kao travka;
13Zar si zaboravio Gospoda, svoga Tvorca,
Koji je razastro nebesa
i udario temelje zemlji,
da se jednako plašiš svakoga dana
zbog gnjeva tlačitelja tvoga,
kada krene razarati?
A gdje je gnjev toga tlačitelja?
14Brzo će biti otpušten potlačeni;
neće umrijeti i neće dopasti jame,
i neće mu manjkati hljeba.
15Ja sam Gospod, Bog tvoj,
Koji potiče more i valove da huče –
Gospod nad vojskama je Njegovo ime.
16Riječi Svoje sam položio u tvoja usta,
zaštitio te sjenkom dlana Svoga,
učvršćujući nebesa,
udarajući temelje zemlje,
vičući Sionu: ‘Vi ste narod Moj!’”
17Probudi se, ustaj,
stani na noge, o, Jerusaleme,
ti koji si iz ruke Gospodnje popio času gnjeva Njegova;
koji ste iskapili čašu, do kraja.
18Nema nikoga ko bi te poveo,
od svih sinova koje si rodio,
nema nijednog ko bi te uzeo za ruku
među svim sinovima koje si odgojio.
19Snađoše te ove stvari –
ko će te utješiti?
Razaranje, uništenje, glad i mač;
Ko će te utješiti?
20Posrnuli su sinovi tvoji,
leže na vrhu ulica,
kao košuta uhvaćena u zamci;
ispunjeni su gnjevom Gospoda,
karanjem Boga tvoga.
21Stoga čujte, vi nesretnici,
vi koji ste opijene, a ne okusiste vina;
22Ovako veli gospodar vaš, Gospod,
Bog Koji zastupa parnicu naroda vašeg:
„Gle, uzeo sam vam iz ruke času koja opija;
nećete više piti iz čaše gnjeva Moga.
23Dat ću je u ruke mučiteljima vašim,
onima koji vam rekoše:
‘Kleknite da prođemo!’
a vi izravnaste leđa s tlom,
i postadoste poput ceste kojom prođoše.”
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini