Izaija 38
38
Ezekijina bolest
1Ezekija se smrtno razboli u ono vrijeme. Tad mu priđe Izaija, Amozov sin, govorivši: „Ovako kaza Gospod nad vojskama: Uredi svoj dom jer ćeš umrijeti i nećeš se oporaviti.” 2Tad se Ezekija okrene licem prema zidu i stane moliti Gospoda 3govoreći: „Molim te Gospode, prisjeti se kako sam hodio pred tobom vjerno i puna srca, kako sam činio sve ono što je valjano u Tvojim očima.” Potom gorko zaplaka. 4Zatim Izaija primi Gospodnju riječ: 5„Idi i reci Ezekiji: Ovako veli Gospod, Bog Davida i tvojih očeva: Čuo sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Gle, dodat ću petnaest godina tvome životu. 6Spasit ću tebe i ovaj grad od asirskog kralja; zaštitit ću ovo mjesto. 7A ovo će ti biti znamenje Gospodnje, znak da će Gospod učinit ono što je kazao. 8Gle, dat ću da se sjenka koje baca zalazeće sunce vrati za deset stepeni na Ahazovom sunčaniku.” Tako se sunce vrati deset stepeni nakon što je bilo sišlo za deset stepeni.
9Pjesma Ezekije, kralja Jude, nakon što je obolio pa se oporavio:
10Rekoh, valja mi poći usred mojih dana,
bijah predan kapijama carstva mrtvih
u svim godinama što ostaju.
11Rekoh, neću ugledati Gospoda,
Gospoda u zemlji živih,
neću više gledati čovjeka
među stanovnicima zemljinim.
12Dom moj je sklonjen
i pokupljen kao šator pastirski;
savio sam život svoj kao tkalac;
On me odsječe od moga gumna,
činiš da je kraj prije no što dan pređe u noć.
13Mirno sam trpio do jutra;
kao lav koji lomi sve kosti moje,
činiš da je kraj prije no što dan pređe u noć.
14Tugovao sam kao ždral ili lastavica,
gukao kao golubica.
A oči mi umorne od gledanja gore.
Gospode, potlačen sam!
Budi zavjet spasenja moga!
15Šta da kažem?
On je svoje rekao;
On je to učinio.
Kroz sve godine hodim tromo
jer je duša moja potištena.
16O, Gospode,
ljudi žive kroz ove stvari,
a u svima njima je život moga duha.
Molim te, izliječi me,
i daj da ozdravim!
17Gle, patio sam za svoje dobro;
ali spasio si život moj u ljubavi Svojoj,
pred provalijom propasti;
ostavio si sve grijehe moje iza Svojih leđa.
18Jer carstvo mrtvih Te ne hvali,
smrt Ti hvalu ne pjeva.
Ne nadaju Ti se oni koji pođu u tmurnu provaliju.
19Onaj koji živi,
Onaj živi, taj Te hvali
kao što ja činim ovog dana;
otac sinove uči vjernosti Tvojoj.
20Gospod će me spasiti,
a i mi ćemo zasvirati i udariti u žice,
svakim danom života ovog
pred hramom Gospodnjim.
21Tad Izaija reče: „Uzmite kolač od smokava i stavite na otok da se oporavi.” 22A Ezekija upita: „Koji ćeš dati znak da opet mogu poći u Gospodnji hram?”
Currently Selected:
Izaija 38: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
Izaija 38
38
Ezekijina bolest
1Ezekija se smrtno razboli u ono vrijeme. Tad mu priđe Izaija, Amozov sin, govorivši: „Ovako kaza Gospod nad vojskama: Uredi svoj dom jer ćeš umrijeti i nećeš se oporaviti.” 2Tad se Ezekija okrene licem prema zidu i stane moliti Gospoda 3govoreći: „Molim te Gospode, prisjeti se kako sam hodio pred tobom vjerno i puna srca, kako sam činio sve ono što je valjano u Tvojim očima.” Potom gorko zaplaka. 4Zatim Izaija primi Gospodnju riječ: 5„Idi i reci Ezekiji: Ovako veli Gospod, Bog Davida i tvojih očeva: Čuo sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Gle, dodat ću petnaest godina tvome životu. 6Spasit ću tebe i ovaj grad od asirskog kralja; zaštitit ću ovo mjesto. 7A ovo će ti biti znamenje Gospodnje, znak da će Gospod učinit ono što je kazao. 8Gle, dat ću da se sjenka koje baca zalazeće sunce vrati za deset stepeni na Ahazovom sunčaniku.” Tako se sunce vrati deset stepeni nakon što je bilo sišlo za deset stepeni.
9Pjesma Ezekije, kralja Jude, nakon što je obolio pa se oporavio:
10Rekoh, valja mi poći usred mojih dana,
bijah predan kapijama carstva mrtvih
u svim godinama što ostaju.
11Rekoh, neću ugledati Gospoda,
Gospoda u zemlji živih,
neću više gledati čovjeka
među stanovnicima zemljinim.
12Dom moj je sklonjen
i pokupljen kao šator pastirski;
savio sam život svoj kao tkalac;
On me odsječe od moga gumna,
činiš da je kraj prije no što dan pređe u noć.
13Mirno sam trpio do jutra;
kao lav koji lomi sve kosti moje,
činiš da je kraj prije no što dan pređe u noć.
14Tugovao sam kao ždral ili lastavica,
gukao kao golubica.
A oči mi umorne od gledanja gore.
Gospode, potlačen sam!
Budi zavjet spasenja moga!
15Šta da kažem?
On je svoje rekao;
On je to učinio.
Kroz sve godine hodim tromo
jer je duša moja potištena.
16O, Gospode,
ljudi žive kroz ove stvari,
a u svima njima je život moga duha.
Molim te, izliječi me,
i daj da ozdravim!
17Gle, patio sam za svoje dobro;
ali spasio si život moj u ljubavi Svojoj,
pred provalijom propasti;
ostavio si sve grijehe moje iza Svojih leđa.
18Jer carstvo mrtvih Te ne hvali,
smrt Ti hvalu ne pjeva.
Ne nadaju Ti se oni koji pođu u tmurnu provaliju.
19Onaj koji živi,
Onaj živi, taj Te hvali
kao što ja činim ovog dana;
otac sinove uči vjernosti Tvojoj.
20Gospod će me spasiti,
a i mi ćemo zasvirati i udariti u žice,
svakim danom života ovog
pred hramom Gospodnjim.
21Tad Izaija reče: „Uzmite kolač od smokava i stavite na otok da se oporavi.” 22A Ezekija upita: „Koji ćeš dati znak da opet mogu poći u Gospodnji hram?”
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini