Izaija 37
37
Sanheribov poraz
1Kad je to čuo, kralj Ezekija podere odjeću na sebi, navuče pokajničke haljine i ode u Gospodnji hram. 2Tako pošalje Elijakima, upravnika dvora, pisara Šibnu i svećeničke starješine u pokajničkim haljinama vjerovjesniku Izaiji, sinu Amozovom. 3A oni mu rekoše ovako: „Ovako veli Ezekija: ovo je dan nevolje, kazne i sramote; djeca su pred porod, ali nema snage da se rode. 4Možda će Gospod, Bog vaš, čuti riječi peharnikove kojeg je njegov gospodar, asirski kralj, poslao da se izruguje Bogu živome, pa će ih tako kazniti i ukoriti zbog riječi koje je Gospod, Bog vaš, čuo; stoga se pomoli za preostale ljude.” 5Kad sluge kralja Ezekije dođoše Izaiji, 6on im reče: „Prenesite ove riječi vašem gospodaru. Ovako veli Gospod: ‘Nemojte se plašiti riječi koje ste čuli, one riječi kojima su me mladići asirskog kralja grdili. 7Gle, poslat ću mu duha i čut će glasinu koja će ga potaknuti da se vrati u svoju zemlju, i dat ću da tamo pogine od vlastitog mača u svojim rukama.’”
8Tako se peharnik vrati i nađe kralja Asirije kako opsjeda Libnu, naime, čuo je da je kralj otišao iz Lakiša. 9A sada kralj čuje glasinu koja se ticala Tirhaka, kralja Kuša, da je poveo vojnu protiv njega. Kada je ovo čuo pošalje glasnike Ezekiji, poručivši: 10„Ovako ćete reći Ezekiji, kralju Judeje: Nemoj da te tvoj Bog zavodi riječima da Jerusalem neće biti predan u ruke asirskoga kralja. 11Gle, čuo si šta je asirski kralj učinio sa svim zemljama, kako ih je odredio za uništenje. A baš vi ćete se spasiti? 12Jesu li Gozance, Harance, Resefce i Edenovce u Tel Basaru spasili njihovi bogovi, bogovi onih krajeva koje su razorili moji očevi? 13Gdje je kralj Arpada sad, kralj grada Sefervajim, kralj Hene ili kralj Ive?”
14Tako glasnik preda pismo Ezekiji i on ga pročita; potom ode u Gospodnji hram pa pismo raširi pred Gospodom. 15Tad se Ezekija stane moliti Gospodu govoreći: 16„O, Gospode nad vojskama, Bože Izraelov, Ti koji stoluješ nad kerubinima, Ti si jedini Bog, stvorio si sva kraljevstva zemlje; Ti si stvorio zemlju i nebesa. 17Gospode, prikloni Svoje uho i poslušaj; Gospode, otvori Svoje oči i pogledaj, čuj sve ono što reče Sanherib da bi ismijao Boga živoga. 18Gospode, doista je tako, kraljevi Asirije su upropastili sve narode i razorili njihove zemlje, 19pobacali su njihove bogove u oganj; no, to nisu bili bogovi, izrađevine od kamena i drveta, djelo ljudskih ruku, zato su ih i uništili. 20O, Gospode, Bože naš, sad nas spasi od njihovih ruku da bi sva kraljevstva svijeta spoznala da si jedino Ti Gospod.”
21Tad Amozov sin Izaija pošalje Ezekiji sljedeću poruku: „Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Molio si me zbog asirskog kralja Sanheriba, 22a evo Gospodnjih riječi o njemu:
‘Prezire te i mrzi sionska kćer
i djevica za tobom glavom maše
kćer jerusalemska.
23Koga si ismijao i prezreo?
Na koga si podigao glas
i oči uperio u visine?
Protiv Sveca Izraelova!
24Ismijao si Gospoda kroz svoje sluge,
i kazao si:
Krenuo sam silom svojih kola na vrhove gora,
na vrh Libanona da oborim najviša stabla kedrova,
najljepše čemprese,
da stignem do najusamljenijih visina
i najplodnijih šuma.
25Iskopao sam bunareve
i napio se vode,
vlastitim stopalom isušio sve potoke egipatske.’
26Zar nisi čuo da sam sve ovo odredio od davnina?
Da je to Moj naum od starine
koji sada provodim u djelo;
da je tvoje da razaraš gradove tvrde
i da ih pretvaraš u ruševine,
27uz njihove stanovnike oslabjele,
njih koji su u nevolji i zbunjeni,
koji su postali kao bilje na polju,
kao nježna trava,
mahovina na krovovima,
koja truhne prije no što izraste.
28Znam kad sjedaš,
kad izlaziš i ulaziš,
kad se srdiš na Me.
29Jer doista si bjesnio,
oholost tvoja stiže do ušiju Mojih,
stavit ću brnjicu na nozdrve tvoje,
uzdu u tvoju gubicu,
i okrenut ću te i vratiti
onim putem kojim si došao.
30A ovo će biti tvoje znamenje:
ove godine ćete jesti ono što rodi,
a sljedeće ono što izraste od toga.
Treće godine sijte i žanjite,
sadite vinograde i uživajte njihov plod.
31A oni preživjeli i preostali od Judinog doma
će ponovo pustiti korijenje u dubinu
i davat plod u visinu,
32jer će iz Jerusalema proisteći ostatak,
a sa sionske gore šaka preživjelih;
revnost Gospoda nad vojskama će učiniti tako.
33Stoga Gospod nad vojskama veli ovako o kralju Asirije:
Neće doći u ovaj grad ili ispaliti strijele tamo,
neće prići noseći štit ili podignuti nasip protiv njega.
34Vratit će se istim putem kojim je i došao,
i neće ući u ovaj grad;
tako kaza Gospod.
35‘Jer Ja ću braniti ovaj grad
zbog mene i moga sluge Davida.’”
36Tako Gospodnji anđeo pođe i pogubi stotinu osamdeset i pet hiljada ljudi u asirskom taboru; i gle, kada su ljudi ustali ujutro oko njih bijaše sila leševa. 37Tada se Sanherib, kralj asirski, vrati kući i nastani u Ninivi. 38Tako ga, kad se jedne prilike molio u hramu Nimroka, boga njegovog, pogube mačem njegovi sinovi Adramalek i Sareser. Potom pobjegnu u zemlju Ararat, a na prijestolju ga naslijedi njegov sin Asar-Hadon.
Currently Selected:
Izaija 37: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
Izaija 37
37
Sanheribov poraz
1Kad je to čuo, kralj Ezekija podere odjeću na sebi, navuče pokajničke haljine i ode u Gospodnji hram. 2Tako pošalje Elijakima, upravnika dvora, pisara Šibnu i svećeničke starješine u pokajničkim haljinama vjerovjesniku Izaiji, sinu Amozovom. 3A oni mu rekoše ovako: „Ovako veli Ezekija: ovo je dan nevolje, kazne i sramote; djeca su pred porod, ali nema snage da se rode. 4Možda će Gospod, Bog vaš, čuti riječi peharnikove kojeg je njegov gospodar, asirski kralj, poslao da se izruguje Bogu živome, pa će ih tako kazniti i ukoriti zbog riječi koje je Gospod, Bog vaš, čuo; stoga se pomoli za preostale ljude.” 5Kad sluge kralja Ezekije dođoše Izaiji, 6on im reče: „Prenesite ove riječi vašem gospodaru. Ovako veli Gospod: ‘Nemojte se plašiti riječi koje ste čuli, one riječi kojima su me mladići asirskog kralja grdili. 7Gle, poslat ću mu duha i čut će glasinu koja će ga potaknuti da se vrati u svoju zemlju, i dat ću da tamo pogine od vlastitog mača u svojim rukama.’”
8Tako se peharnik vrati i nađe kralja Asirije kako opsjeda Libnu, naime, čuo je da je kralj otišao iz Lakiša. 9A sada kralj čuje glasinu koja se ticala Tirhaka, kralja Kuša, da je poveo vojnu protiv njega. Kada je ovo čuo pošalje glasnike Ezekiji, poručivši: 10„Ovako ćete reći Ezekiji, kralju Judeje: Nemoj da te tvoj Bog zavodi riječima da Jerusalem neće biti predan u ruke asirskoga kralja. 11Gle, čuo si šta je asirski kralj učinio sa svim zemljama, kako ih je odredio za uništenje. A baš vi ćete se spasiti? 12Jesu li Gozance, Harance, Resefce i Edenovce u Tel Basaru spasili njihovi bogovi, bogovi onih krajeva koje su razorili moji očevi? 13Gdje je kralj Arpada sad, kralj grada Sefervajim, kralj Hene ili kralj Ive?”
14Tako glasnik preda pismo Ezekiji i on ga pročita; potom ode u Gospodnji hram pa pismo raširi pred Gospodom. 15Tad se Ezekija stane moliti Gospodu govoreći: 16„O, Gospode nad vojskama, Bože Izraelov, Ti koji stoluješ nad kerubinima, Ti si jedini Bog, stvorio si sva kraljevstva zemlje; Ti si stvorio zemlju i nebesa. 17Gospode, prikloni Svoje uho i poslušaj; Gospode, otvori Svoje oči i pogledaj, čuj sve ono što reče Sanherib da bi ismijao Boga živoga. 18Gospode, doista je tako, kraljevi Asirije su upropastili sve narode i razorili njihove zemlje, 19pobacali su njihove bogove u oganj; no, to nisu bili bogovi, izrađevine od kamena i drveta, djelo ljudskih ruku, zato su ih i uništili. 20O, Gospode, Bože naš, sad nas spasi od njihovih ruku da bi sva kraljevstva svijeta spoznala da si jedino Ti Gospod.”
21Tad Amozov sin Izaija pošalje Ezekiji sljedeću poruku: „Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Molio si me zbog asirskog kralja Sanheriba, 22a evo Gospodnjih riječi o njemu:
‘Prezire te i mrzi sionska kćer
i djevica za tobom glavom maše
kćer jerusalemska.
23Koga si ismijao i prezreo?
Na koga si podigao glas
i oči uperio u visine?
Protiv Sveca Izraelova!
24Ismijao si Gospoda kroz svoje sluge,
i kazao si:
Krenuo sam silom svojih kola na vrhove gora,
na vrh Libanona da oborim najviša stabla kedrova,
najljepše čemprese,
da stignem do najusamljenijih visina
i najplodnijih šuma.
25Iskopao sam bunareve
i napio se vode,
vlastitim stopalom isušio sve potoke egipatske.’
26Zar nisi čuo da sam sve ovo odredio od davnina?
Da je to Moj naum od starine
koji sada provodim u djelo;
da je tvoje da razaraš gradove tvrde
i da ih pretvaraš u ruševine,
27uz njihove stanovnike oslabjele,
njih koji su u nevolji i zbunjeni,
koji su postali kao bilje na polju,
kao nježna trava,
mahovina na krovovima,
koja truhne prije no što izraste.
28Znam kad sjedaš,
kad izlaziš i ulaziš,
kad se srdiš na Me.
29Jer doista si bjesnio,
oholost tvoja stiže do ušiju Mojih,
stavit ću brnjicu na nozdrve tvoje,
uzdu u tvoju gubicu,
i okrenut ću te i vratiti
onim putem kojim si došao.
30A ovo će biti tvoje znamenje:
ove godine ćete jesti ono što rodi,
a sljedeće ono što izraste od toga.
Treće godine sijte i žanjite,
sadite vinograde i uživajte njihov plod.
31A oni preživjeli i preostali od Judinog doma
će ponovo pustiti korijenje u dubinu
i davat plod u visinu,
32jer će iz Jerusalema proisteći ostatak,
a sa sionske gore šaka preživjelih;
revnost Gospoda nad vojskama će učiniti tako.
33Stoga Gospod nad vojskama veli ovako o kralju Asirije:
Neće doći u ovaj grad ili ispaliti strijele tamo,
neće prići noseći štit ili podignuti nasip protiv njega.
34Vratit će se istim putem kojim je i došao,
i neće ući u ovaj grad;
tako kaza Gospod.
35‘Jer Ja ću braniti ovaj grad
zbog mene i moga sluge Davida.’”
36Tako Gospodnji anđeo pođe i pogubi stotinu osamdeset i pet hiljada ljudi u asirskom taboru; i gle, kada su ljudi ustali ujutro oko njih bijaše sila leševa. 37Tada se Sanherib, kralj asirski, vrati kući i nastani u Ninivi. 38Tako ga, kad se jedne prilike molio u hramu Nimroka, boga njegovog, pogube mačem njegovi sinovi Adramalek i Sareser. Potom pobjegnu u zemlju Ararat, a na prijestolju ga naslijedi njegov sin Asar-Hadon.
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini