Djela 7
7
Stjepanov govor pred Vijećem
1Visoki svećenik ga upita: „Da li je to uistinu tako?”
2Stjepan odgovori: „Braćo i očevi, poslušajte me! Bog slave ukazao se našem ocu Abrahamu u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu, 3i rekao mu: Idi iz svoje zemlje, iz svojega zavičaja, u zemlju koju ću ti pokazati.
4Abraham tako napusti kaldejsku zemlju i nastani se u Haranu. Odatle ga je Bog, poslije smrti njegova oca, preselio u ovu zemlju u kojoj sada živimo. 5Ali tada mu nije u njoj dao baštinu, ni stopu zemlje, nego ju je obećao dati njemu i njegovim potomcima poslije njega, iako Abraham još nije imao djece. 6Bog mu je rekao da će njegovi potomci živjeti u tuđoj zemlji kao robovi i da će ih tamo tlačiti četiri stotine godina. 7Narodu kojem će robovati, Ja ću suditi, rekao je Bog. A zatim će izaći i služiti Mi na ovome mjestu. 8Bog je s Abrahamom sklopio Savez kojem je znak obrezanje. Abrahamu se rodio Isak, kojeg je obrezao osmog dana, a Isaku Jakov, a Jakovu dvanaest patrijarha. 9Patrijarsi su bili ljubomorni na Josipa, pa su ga prodali u Egipat. Ali Bog je bio s njim 10i izbavljao ga iz svih nevolja. Darivao ga je svojom naklonošću i mudrošću pred egipatskim carem, faraonom, te ga je on postavio za upravitelja Egipta i cijeloga svojeg dvora. 11I zavlada glad u cijelome Egiptu i Kanaanu. Naši su preci bili u velikoj nevolji: nisu mogli naći hrane. 12Jakov je čuo da u Egiptu ima žita, pa je prvi put tamo poslao naše očeve. 13Kad su drugi put otišli tamo, Josip je otkrio braći ko je, te je i faraon upoznao njegovu porodicu. 14Zatim je Josip poslao po svojega oca Jakova i svu svoju rodbinu. Bilo ih je sedamdeset pet duša. 15Tako je Jakov došao u Egipat. Tamo su umrli on i naši očevi. 16Prenijeli su ih u Sihem i položili u grob koji je Abraham za srebro kupio od Hamorovih sinova.
17Kako se bližilo vrijeme ispunjenja obećanja, koje je Bog dao Abrahamu, u Egiptu je narod rastao i množio se. 18Ali na egipatsko prijestolje dođe novi car, koji nije poznavao Josipa. 19Iskorištavao je naš narod, zlostavljao naše očeve i primoravao ih da ostavljaju svoju novorođenčad da pomre. 20U to se doba rodio Mojsije. Bio je drag Bogu. Rastao je u kući svoga oca tri mjeseca. 21Kad su ga na kraju morali ostaviti, uzela ga je faraonova kći i podizala kao svog sina. 22Mojsije je poučen svoj egipatskoj mudrosti. Postao je jak i na riječima i na djelu. 23Kad mu je bilo četrdeset godina, srce ga povuče da posjeti svoju braću, sinove Izraelove. 24Tu ugleda žrtvu nepravde. Kako je htio ispraviti nepravdu nad zlostavljanim Izraelcem, udari Egipćanina i ubije ga. 25Mislio je da će njegova braća shvatiti kako ih Bog izbavlja preko njega, ali ovi nisu razumjeli. 26Sutradan opet ode njima i nađe ih kako se tuku. Počne ih nagovarati da se pomire: Ljudi!, reče im. Braća ste! Zašto zlostavljate jedni druge?! 27Ali onaj koji je zlostavljao bližnjega odbi Mojsija i reče: A ko je tebe postavio poglavarom i sudijom nad nama? 28Kaniš li i mene ubiti kao onoga Egipćanina jučer? 29Kad je to čuo, Mojsije pobjegne i skloni se u midjansku zemlju kao došljak. Tamo su mu se rodila dva sina.
30Kad je prošlo četrdeset godina, ukazao mu se anđeo u pustinji gore Sinaja, u plamenu gorućega grma. 31Kad je to opazio, Mojsije se čudio viđenju. Dok je prilazio da bolje pogleda, začuje Gospodnji glas: 32Ja sam Bog tvojih otaca, Abrahamov, Isakov i Jakovljev Bog. Mojsije se jako preplaši. Nije se usuđivao gledati.
33Gospod mu reče: Skini sandale s nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto. 34Vidio sam nevolju Svojega naroda u Egiptu i čuo njegove uzdahe. Sišao sam da ga izbavim. Idi sada! Šaljem te u Egipat! 35Tog Mojsija kojeg su se odrekli kazavši mu: Ko je tebe postavio poglavarom i sudijom? – poslao im je Bog kao poglavara i izbavitelja, preko anđela koji mu se ukazao u gorućem grmu. 36On ih je izveo čineći čudesne znakove u zemlji egipatskoj, na Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina. 37Taj isti Mojsije rekao je sinovima Izraelovim: Bog će vam podići od vaše braće vjerovjesnika poput mene. 38Isti je Mojsije za vrijeme boravka u pustinji bio posrednik između anđela koji mu je govorio na gori Sinaju i naših očeva. Primio je žive riječi da bi ih nama predao.
39Naši mu se očevi nisu htjeli pokoriti, nego su ga odbili i u svojim srcima se okrenuli prema Egiptu. 40Rekli su Aronu: Daj, napravi nam bogove koji će ići pred nama, jer ne znamo šta se dogodilo s Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta! 41Načinili su tada tele, prinijeli žrtve tom idolu i veselili se djelima svojih ruku. 42A Bog se okrenuo od njih i pustio ih da se klanjaju vojsci nebeskoj. U Knjizi vjerovjesnika je zapisano:
Zar ste Meni prinosili žrtve za četrdeset godina u pustinji, Dome Izraelov? 43Podigli ste šator Molohov i zvijezdu svoga boga Refana – likove koje ste načinili da biste im se klanjali. Zato ću vas odvesti dalje od Babilona!
44Naši su očevi sa sobom u pustinji imali Šator svjedočanstva, baš kakav je naredio Onaj Koji je s Mojsijem govorio, da ga izradi prema uzorku kojeg je vidio.
45Kad su ga primili naši očevi, donijeli su ga sa Jošuom u vrijeme zauzimanja zemlje pagana koje je Bog istjerao pred njima. I tako je bilo sve do Davidovih dana. 46David je primio milost pred Bogom, te Ga je zamolio da nađe prebivalište Bogu Jakovljevu. 47I Solomon izgradi za Njega Dom. Ipak, Svevišnji ne boravi u mjestima izgrađenim ljudskom rukom. 48Kao što kaže vjerovjesnik:
49Nebo Mi je prijestolje, a Zemlja podnožje Mojim nogama. Kakav Mi vi dom možete izgraditi? – veli Gospod. – I gdje da počivam?
50Zar nije Moja ruka sve stvorila?
51Tvrdoglavi ste! Neobrezanih srca i ušiju. Uvijek se opirete Svetome Duhu, baš kao i vaši očevi! 52Ima li ijedan vjerovjesnik kojeg vaši očevi nisu progonili? Pobili su one koji su predskazali dolazak Pravednika – Kog ste vi izdali i smaknuli. 53Preko anđela ste dobili Zakon, a niste ga se držali!” 54Kad su to čuli, u srcima se toliko razgnjeve da na njega počnu škripati zubima. 55Ali Stjepan, pun Svetoga Duha, upre pogled u nebo i ugleda Božiju slavu i Isusa kako stoji Bogu zdesna. 56„Vidim otvorena Nebesa”, reče, „i Sina Čovječijega kako stoji zdesna Bogu.”
57Oni nato rukama poklope uši i vičući iz svega glasa kao jedan, navale na njega. 58Izvuku ga iz grada i počnu kamenovati. Svjedoci odlože ogrtače do nogu mladića koji se zvao Savle. 59Dok su ga kamenovali, Stjepan je prizivao Boga govoreći: „Gospode Isuse, primi moj duh!” 60Zatim se baci na koljena i glasno poviče: „Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh!” Nakon što to izgovori, usnu.
Currently Selected:
Djela 7: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini