Luka 23:26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56

Dok su Isusa odvodili, uhvatili su nekog Šimuna iz Cirene koji se upravo vraćao s polja. Stavili su mu na leđa križ da ga nosi za Isusom.

Veliko je mnoštvo pratilo Isusa, uključujući neke žene koje su naricale i tugovale za njim.

Isus se okrenuo prema njima i rekao im: »Jeruzalemske kćeri, ne plačite za mnom! Radije plačite zbog sebe i svoje djece!

Dolaze dani kada će ljudi govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje nikad nisu rodile i prsima koja nikad nisu dojila!’

Tada će reći planinama: ‘Srušite se na nas!’ i brdima: ‘Pokrijte nas!’

Jer, ako se ovo događa pravednima, što će se tek dogoditi krivima?«

Tamo su bila i dvojica zločinaca koje su izveli da ih pogube zajedno s Isusom.

Kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su Isusa i zločince zajedno s njim: jednoga s Isusove desne strane, a drugoga s lijeve.

Tada je Isus rekao: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!« A oni su bacili kocku da bi podijelili njegovu odjeću među sobom.

Narod je stajao i sve promatrao dok su njihovi glavari izrugivali Isusa i govorili: »Druge je spasio; neka sada spasi sâm sebe ako je zbilja Krist, Božji Izabranik!«

Došli su i vojnici i rugali mu se. Davali su mu ocat

i govorili: »Ako si židovski kralj, onda se spasi!«

Iznad njega su postavili natpis: »Ovo je kralj židovski.«

Jedan ga je od zločinaca, obješenih s njim, vrijeđao: »Nisi li ti Krist? Spasi i sebe i nas!«

A drugi ga je prekorio i rekao: »Zar se ne bojiš Boga? Pa i ti si osuđen na istu kaznu! Ali naša je kazna pravedna, jer smo dobili što zaslužujemo

a ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo.«

Zatim je dodao: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo!«

Isus mu je rekao: »Govorim ti istinu: danas ćeš biti sa mnom u raju.«

Bilo je oko podneva kad je tama prekrila svu zemlju do tri sata poslijepodne

jer se sunce pomračilo. A zastor u Hramu razderao se popola.

Isus je povikao iz svega glasa: »Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh.« Čim je to rekao, izdahnuo je.

Kad je časnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga i govoriti: »Ovaj je čovjek sigurno bio pravednik.«

Kad su ljudi, koji su se okupili da promatraju taj prizor, vidjeli što se dogodilo, razišli su se udarajući se u prsa

a svi Isusovi bliski prijatelji, uključujući žene koje su ga pratile još iz Galileje, stajali su podalje i promatrali.

Bio je tamo dobar i pošten čovjek po imenu Josip, član židovskoga Velikog vijeća.

Bio je iz grada Arimateje i živio je u iščekivanju Božjega kraljevstva. On se nije slagao s odlukom i postupkom Velikog vijeća.

Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo.

Skinuo je tijelo s križa i umotao ga u laneno platno pa ga položio u grob isklesan u stijeni, u koji nikada nitko nije bio položen.

Bilo je to na dan pripreme i približavao se šabat, dan odmora.

Žene, koje su došle s Isusom iz Galileje, pratile su Josipa. Vidjele su grob i kako Isusovo tijelo polažu u njega.

Zatim su se vratile kući da pripreme mirisne trave i ulja za pomast tijela. Na šabat su mirovale, iz poslušnosti prema Zakonu.