I uštyjá Ionafáno, Sauloskiro čhavó, i javdiá ke Davído dro veš, i zoraliakirdia les nadejasa pe Devléste, i phendiá léske: “Na dar, pal-dová so lathéla tut miré dadéskire Sauloskiro vast, i tu javésa te kralines pe Izrailjo, a me javáva javiresa manušésa pal túte; i Sáulo, miro dad džinéla davá.