ข้ามไปยังเนื้อหา

Brojevi 13

13
Uhode u zemlji Kanaan
1I Gospod reče Mojsiju: 2„Pošalji ljude da izvide zemlju Kanaan, koju Izraelovim sinovima želim darovati. Po jednoga muškarca pošaljite iz plemena otaca njihovih, neka je svaki od njih poglavar.” 3I Mojsije ih posla iz pustinje Paran po naredbi Gospodnjoj, muškarce koji bijahu poglavari Izraelovim sinovima. 4A ovo su njihova imena: Šamua, sin Zakurov, od plemena Rubenova. 5Šafat, sin Horijev, od plemena Simeonova; 6Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina; 7Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova; 8Hošea, sin Nunov, od plemena Efrajimova, 9Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova; 10Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulonova.
11Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, to jest od plemena Manašea. 12Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova; 13Setur, sin Mikaelov, od plemena Ašerova; 14Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva; 15Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova. 16To su imena muškaraca koje Mojsije posla da zemlju izvide. A Hošeu, sina Nuna, prozva Jošuom. 17A Mojsije im šaljući ih da izvide zemlju Kanaan reče: „Idite gore u Negeb i popnite se na brda 18Razgledajte kakva je zemlja i ispitajte da li je narod koji živi u njoj jak ili slab, da li ih ima mnogo ili malo, 19kakva je zemlja u kojoj žive, da li je dobra ili loša, kakvi su gradovi u kojima stanuju, da li su kao sela ili utvrđeni gradovi, 20tlo kakvo je, plodno ili neplodno, da li ima stabala ili nema. Hrabri budite i uzmite plodova iz te zemlje!” Upravo je bilo vrijeme ranog grožđa.
21I pođoše gore te izviđaše zemlju, od pustinje Sina do Rehoba, koji je na putu za Hamat. 22Popnu se u Negeb i dođu sve do Hebrona; tu bijahu Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi sinovi. A Hebron je osnovan sedam godina prije Soana u Egiptu. 23I stigavši u dolinu Eškol, odrezaše lozu s grozdom i udvoje je ponesoše na motki; ponesoše i smokvi i mogranja. 24To mjesto prozvaše Eškolovom dolinom, zbog grozda koji sinovi Izraela tu odrezaše.
Izvještaj uhoda
25I vrate se nakon što su četrdeset dana izviđali zemlju. 26Odu Mojsiju, Aronu i svoj zajednici Izraelovih sinova u pustinju Paran, u Kadeš. Njima i cijeloj zajednici podnesu izvještaj i pokažu plodove zemlje. 27Tad im rekoše: „Idosmo u zemlju u koju si nas poslao, u njoj zaista teku med i mlijeko, i ovo je njen plod. 28Ali narod koji živi u njoj je jak, i gradovi su golemi i dobro utvrđeni. A vidjeli smo tamo i sinove Anakove. 29Amalećani žive u negepskom kraju. Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive na brdu, a Kanaanci uz more i duž Jordana.”
30Kaleb je pak ušutkao narod oko Mojsija govoreći: „Krenimo odmah i zauzmimo zemlju, jer ćemo je zasigurno nadvladati!” 31Ali muškarci koji su s njim išli odgovoriše: „Ne možemo poći protiv naroda koji je moćniji od nas!” 32I ozloglasiše zemlju koju su izvidili govoreći Izraelovim sinovima: „Zemlja kroz koju prođosmo da je izvidimo je zemlja koja proždire svoje stanovnike. Visokog je rasta sav narod koji tamo vidjesmo. 33Tamo smo vidjeli i divove, sinove Anakove, iz roda divovskog. Činilo nam se da smo pored njih poput skakavaca a takvi i njima bijasmo.”