Lev. zakon 7
7
O žrtvi pomirnici i prijestupnici
1Ovo je zakon o žrtvi prijestupnici, svetinja je nad svetinjama. 2Na istom mjestu gdje se kolje žrtva paljenica, neka se zakolje i žrtva prijestupnica, te neka svećenik krv njenu izlije oko žrtvenika. 3Neka prinese sav loj njen, rep uz loj što iznutrice prekriva; 4oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama, kao i opnu jetre; s bubrezima je izvadite. 5I neka ovo svećenik spali na žrtveniku kao paljenicu Gospodu; to je žrtva prijestupnica. 6Svi muški među svećenicima je smiju jesti; neka se pojede na mjestu svetom, jer je svetinja nad svetinjama.
7Kako žrtva za grijeh tako i žrtva prijestupnica, za obje vrijedi isti zakon; pripadaju svećeniku koji vrši okajanje. 8A svećeniku koji prinese nečiju paljenicu pripada koža žrtve. 9Tako i sve prinosnice koje se spremaju u peći, tavi ili kotliću; one pripadaju svećeniku koji ih prinese. 10Sve prinosnice, bilo da su uljem umiješane ili suhe, pripadaju sinovima Aronovim, jednom kao i drugima.
11A ovo je zakon žrtve pomirnice. 12Ako je prinosi da zahvali, neka uz zahvalnicu prinese i kolača beskvasnih zamiješanih uljem, beskvasnih pogača namazanih uljem i brašna najboljeg dobro izmiješanog s uljem. 13Uz kolače neka prinese beskvasnih hljebova, uz žrtvu svoju pomirnicu. 14Neka od toga svega prinese Gospodu po komad kao žrtvu podignutu; neka to pripadne svećeniku koji krv pomirnice prska. 15A meso žrtve pomirnice za zahvalnost valja pojesti istoga dana kad se prinese; ništa od nje ne smije prenoćiti. 16A ako li je žrtva koju prinese vezana zakletvom, ili dobrovoljna, neka se onda jede istoga dana, a ono što prenoći se smije jesti sutradan. 17Ali ono što od mesa žrtvenog ostane do trećega dana – spalite ognjem. 18Ali ako ko trećega dana bude jeo od mesa pomirnice, neće mu se žrtva primiti; neće se zaračunati onome ko je prinio nego će mrska biti, i duša koja je okusi će krivnju snositi.
19Meso koje se nečega nečistoga dotakne ne smije se jesti, već ga spalite na vatri; a inače ga svako smije jesti dok je čist. 20A onaj koji je nečist te bude jeo od mesa pomirnice Gospodnje, neka se istrijebi iz naroda. 21A ako neko dotakne nešto nečisto, nečistoće ljudske ili stoke, te bilo kakvu gadost, a ipak bude jeo od žrtve pomirnice što Gospodu pripada: neka se istrijebi iz naroda.”
22I Gospod reče Mojsiju: 23„Ovako poruči Izraelovim sinovima: Ne jedite loj od bikova, ovaca i koza! 24Loj od strvina i rastrgnutih životinja se smije koristiti u sve svrhe; ali ga nipošto ne jedite! 25Jer svako ko bude jeo loj od životinje koja se prinosi Gospodu kao paljenica bit će iskorijenjen iz naroda svoga. 26Nećete ni krvi jesti u svojim domovima, bilo od ptica ili stoke. 27Ko god bude jeo bilo kakve krvi, iskorijenit će se iz naroda.”
28I Gospod reče Mojsiju: 29„Ovako poruči Izraelovim sinovima: Ko Gospodu želi žrtvu pomirnicu prinijeti neka Gospodu uputi dar svoj od pomirnice. 30Neka rukama svojim prinese paljenice Gospodnje, loj s prsima; prsa koja će prinijeti kao žrtvu prevrtanu pred Gospodom. 31Neka svećenik pak spali loj na žrtveniku, a prsa neka pripadnu Aronu i sinovima njegovim. 32I desno pleće žrtve svoje svećeniku dajte kao žrtvu podignutu. 33Neka onom sinu Aronovu koji prinese krv i loj pomirnice pripadne pleće. 34Jer Ja sam prsa i pleća žrtve prevrtane od sinova Izraela, od njihove žrtve pomirnice, dodijelio kao vječito pravo Aronu i njegovim sinovima.”
35To je udio koji pripada Aronu i sinovima njegovim od paljenica Gospodnjih, od dana kada im je određeno da služe kao svećenici. 36Gospod naredi da im se daruje na dan njihova pomazanja od sinova Izraelovih, kao vječito pravo za pokoljenja njihova buduća.
37Ovo je zakon o paljenici, prinosnici, prijestupnici i žrtvi za grijeh, žrtvi za posvećenje i žrtvi zahvalnoj, 38koji je Gospod naredio Mojsiju na brdu Sinaj, onoga dana kada je sinovima Izraela zapovjedio da Gospodu prinose žrtve svoje, u pustinji Sinajskoj.
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini