Lev. zakon 6
6
O prinosnici, paljenici i žrtvi za grijeh
1Gospod reče Mojsiju: 2„Ako se neko ogriješi i nevjeran bude prema Gospodu, prevarivši bližnjeg svoga u pologu ili pohrani, krađom ili ako ga je tlačio, 3te ako nešto izgubljeno pronađe pa slaže ili se krivo zakune – zbog bilo čega od ovoga čime čovjek može zgriješiti. 4Ako je dakle, priznao krivnju svoju, neka onda ono što je ukrao ili što je iznudio, ono što je čuvao ili pronašao, vrati, 5i sve ono o čemu je zakletvu lažnu dao neka nadoknadi u punoj mjeri i neka još petinu na to doda; i neka to dadne onome kome pripada, i to dana onoga kada spozna svoj grijeh. 6Ali neka svoju žrtvu prijestupnicu prinese Gospodu, neka dovede svećeniku ovna bez mahane, po procjeni tvojoj. 7I neka ga svećenik okaje pred Gospodom i bit će mu oprošteno, za bilo šta od onoga u čemu može zgriješiti.”
8I Gospod reče Mojsiju: 9„Poruči Aronu i sinovima njegovim: Ovo je zakon o paljenici. Paljenica neka stoji na ognju žrtvenika svu noć, sve do jutra, i neka se vatra na njemu održava. 10Neka svećenik obuče lanenu haljinu, i neka lanene hlače navuče na tijelo svoje; neka potom zgrne pepeo s žrtvenika u koji je sagorjela paljenica i neka ga istrese kraj žrtvenika. 11A neka onda skine haljine sa sebe i navuče drugu odjeću, pa neka pepeo odnese izvan tabora na mjesto čisto. 12Ali neka se održava vatra na žrtveniku, neka se ne gasi; neka zato svećenik svako jutro drva na njemu pali, paljenice prinosi i loj pomirnica na njemu spaljuje. 13Vatra neka stalno gori na žrtveniku, neka se nikada ne gasi!
14Ovo je zakon o prinosnici. Neka je sinovi Aronovi prinesu pred Gospoda, ispred žrtvenika. 15Neka onda jedan od njih uzme šaku od najboljeg brašna, ulja i tamjana što je na prinosnici i neka to spali na žrtveniku, kao miris ugodni, onaj dio koji je predviđen za spomen Gospodu. 16Ono što ostane neka pojedu Aron i sinovi njegovi, neka to jedu bez kvasca na mjestu svetom; u dvorištu Šatora susreta neka jedu. 17Neka se ne mijesi s kvascem. To dadoh kao udio od žrtava Mojih ognjenih. Svetinja je, poput prijestupnice i žrtve za grijeh. 18Sve što je muško među potomcima Aronovim smije od toga jesti; to je udio Gospodnjih paljenica dovijeka određen za buduća pokoljenja. Što god ih dotakne, sveto je!”
19I Gospod reče Mojsiju: 20„Ovo je žrtva koju Aron i sinovi njegovi moraju prinijeti Gospodu; svaki na dan svoga pomazanja. Desetinu efe najboljeg brašna, kao ustaljenu prinosnicu, pola ujutro a pola uvečer. 21Neka se spremi u tavi s uljem, neka ih donese pržene u obliku kolačića; rasparčanu u komade prinesite prinosnicu kao miris ugodan Gospodu. 22I neka je prinese svećenik, pomazanik koji će naslijediti Arona od sinova njegovih; neka je odredba vječita da se sve pali Gospodu. 23Svaka prinosnica svećenika neka se potpuno spali; ne smije se jesti.”
24I Gospod reče Mojsiju: 25„Ovako poruči Aronu i sinovima njegovim: Ovo je zakon o žrtvi za grijeh. Na istom mjestu gdje se kolje žrtva za paljenicu neka se kolje i žrtva za grijeh, pred Gospodom: svetinja je nad svetinjom. 26Svećenik koji prinosi žrtvu za grijeh je smije jesti; neka se jede na mjestu svetom, u dvorištu Šatora za susret. 27Sve što se dotakne mesa njena, neka je sveto! Ako li nešto od krvi pokapa po haljinama, neka se opere na mjestu svetom. 28Ako se skuha u zemljanoj posudi, neka se razbije. Ako li je kuhano u sudu mjedenom, neka se istrlja i vodom opere. 29Svako muško među svećenicima je smije jesti; presveto je. 30Ali ne jedite od žrtve za grijeh čija je krv odnesena u Šator susreta da se okaje u Svetištu; nego je spalite.
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini