Luka 7

Isus i kapetan iz Kafarnauma

1Kad je završio s govorom, ode Isus u Kafarnaum. 2Tu je nekom kapetanu bio nasmrt bolestan sluga kojeg je veoma cijenio. 3Kad je kapetan čuo za Isusa, pošalje k njemu jevrejske starješine s molbom da mu dođe izliječiti slugu. 4Ovi lijepo zamole Isusa: „On zaslužuje da mu to učiniš 5jer voli naš narod. Čak nam je i sinagogu izgradio.”

6Isus tako pođe s njima. Kad su već stigli blizu kuće, kapetan pošalje prijatelje s porukom: „Gospode, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš u moju kuću. 7Nisam dostojan ni da dođem tebi, nego samo reci riječ i moj sluga će ozdraviti. 8Jer i ja sam čovjek pod vlašću te pod sobom imam vojnike, i jednome kažem: Idi! i on ode te drugome: Dođi! i ovaj dođe; a sluzi kažem: Učini to! i on učini.” 9Kad je to čuo, Isus se zadivi. Okrenu se mnoštvu koje je išlo za njim i reče: „Kažem vam, ovolike vjere nisam našao ni u Izraelu.” 10Kad su se glasnici vratili kući, našli su slugu posve zdrava.

Isus oživljava udovicina sina

11Sutradan Isus ode u gradić zvani Nain. Pratili su ga učenici i veliko mnoštvo naroda. 12Kad su se približili gradskim vratima, naiđe pogrebna povorka. Nosili su sina jedinca majke udovice. Majku je pratilo mnogo ljudi iz grada. 13Kad ju je Gospod opazio, sažali se nad njom i reče: „Ne plači!” 14Priđe zatim nosilima i dotakne ih. Oni što su nosili umrloga zastanu, a Isus reče: „Mladiću, tebi govorim, ustani!” 15Mladić ustane i progovori, a Isus ga prepusti majci. 16Sve prisutne obuzme silan strah, te su slavili Boga govoreći: „Veliki je vjerovjesnik ustao među nama. Bog pohodi svoj narod!” 17I glas o tome Isusovu djelu pronese se svom Judejom i okolinom.

Isus i Ivan Potapatelj

18Učenici Ivanovi javili su Ivanu o Isusovim djelima. Ivan pozove dvojicu svojih učenika 19i pošalje ih Gospodu da ga upitaju: „Jesi li ti zaista onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?” 20Oni dođu Isusu i kažu. „Ivan Potapatelj nas je poslao da te upitamo: Jesi li ti zaista onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?” 21Upravo tada Isus mnoge izliječi od bolesti, oslobodi od zloduha i mnogim slijepcima vrati vid. 22Zatim odgovori Ivanovim učenicima: „Idite Ivanu i ispričajte što ste čuli i vidjeli: slijepcima se vraća vid, hromi hodaju, gubavci se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju i Radosna vijest se objavljuje siromasima. 23Recite mu i ovo: Blago onome ko se zbog mene ne sablazni!” 24Kad su Ivanovi glasnici otišli, Isus počne govoriti narodu o Ivanu. „Kad ste otišli u pustinju, šta ste išli gledati? Samo trsku kako se povija na vjetru? 25Ili ste išli vidjeti čovjeka odjevena u mehku odjeću? Ali oni koji su raskošno odjeveni i koji imaju svega i svačega, žive u carskim palačama. 26Ili ste došli vidjeti vjerovjesnika? Da, on je i više od vjerovjesnika. 27Jer Ivan je čovjek o kojem je pisano: Evo, šaljem svojega glasnika pred licem tvojim da pred tobom pripremi put tvoj. 28Zaista vam kažem, među onima koji su rođeni od žene nije bilo većega od Ivana. Pa ipak, i najmanji u Carstvu Božijem veći je od njega!” 29Sav narod koji ga je slušao, i ubirači poreza, uvide tada Božiju pravednost, i Ivan ih potopi. 30Farizeji i poznavaoci Zakona, naprotiv, ne dopuste da ih Ivan potopi, te tako odbace Božiju nakanu koju je imao s njima.

31„S kime da uporedim ovaj naraštaj današnji? 32On je poput djece koja sjede na pijaci, pa jedna drugoj dovikuju: Zasvirali smo vam u frulu, ali niste zaigrali. Onda smo vam zapjevali tužbalice, ali ni plakali niste.

33Došao je Ivan Potapatelj. Niti je jeo hljeba niti pio vina, a govorilo se: Ima zloduha. 34Onda je došao Sin Čovječiji. Jede i pije, pa sada govore: Izjelica je i pijanac, prijatelj je grešnicima i ubiračima poreza! 35Ali se Mudrost opravda svom svojom djecom.”

Grešnica pomazuje Isusa

36Neki farizej pozove Isusa na ručak, te Isus dođe i zauzme mjesto za stolom. 37Uto dođe neka žena koja je bila grešnica. Doznala je da je Isus u gradu, pa je donijela alabasternu posudu mirisnog ulja. 38Plačući, klekne do njegovih nogu. Suze su joj kapale po Isusovim nogama, pa ih je brisala svojom kosom. Zatim mu je cjelivala noge i mazala ih mirisnim uljem.

39Kad je Isusov domaćin farizej to vidio, pomisli: „Da je on zaista vjerovjesnik, znao bi da je žena koja ga dotiče grešnica.” 40„Simone, imam ti nešto reći”, nato će Isus. „Reci, učitelju”, odgovori on. 41„Neki je zajmodavac imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao petsto, a drugi pedeset denara. 42Nisu mu imali odakle vratiti dug, pa ga on obojici oprosti. Šta misliš, koji će ga od njih dvojice zato više voljeti?” 43„Vjerovatno onaj kojem je više oprostio”, odgovori Simon. „Dobro si zaključio”, veli mu Isus. 44Okrenu se zatim prema ženi i reče mu: „Pogledaj ovu ženu! Kad sam ti ušao u kuću, ti mi nisi vodom polio noge, a ona mi ih je oprala suzama i otrla svojom kosom. 45Ti me nisi ni pozdravio poljupcem, a ona mi ne prestaje cjelivati noge otkad je došla. 46Nisi mi ni glavu pomazao uljem, a ona mi je mirisnim uljem pomazala noge. 47Ako mi iskazuje mnogo ljubavi, to je zato što su joj oprošteni mnogi grijesi; kome je malo oprošteno, iskazuje malo ljubavi.” 48Zatim reče ženi: „Grijesi su ti oprošteni.” 49Ljudi za stolom počnu međusobno govoriti: „Ko je ovaj da i grijehe oprašta?” 50A Isus reče ženi: „Spasila te tvoja vjera. Idi u miru.”

Currently Selected:

Luka 7: Bba

Highlight

Compare

Copy