Luka 1

Isusovo rođenje i djetinjstvo 1 – 2

Uvod

1Već su mnogi pokušali sastaviti izvještaj o događajima koji su se ispunili među nama, 2prema kazivanjima onih koji su od početka bili očevici i sluge Riječi. 3Odlučio sam stoga i ja, vrli Teofile, tebi napisati sve po redu, budući da sam sve od početka potanko ispitao, 4da se tako uvjeriš u istinitost učenja koje si primio.

Najavljivanje rođenja Ivana Potapatelja

5U vrijeme judejskoga cara Heroda bio je neki svećenik, zvani Zaharija, iz Abijina reda. Žena mu je bila iz Aronova roda. Zvala se Elizabeta. 6Oboje su bili pravedni pred Bogom, jer su besprijekorno bili poslušni svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7Nisu imali djece, jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su već bili u poodmaklim godinama.

8Jednoga je dana Zaharija vršio svećeničku službu pred Bogom, jer je na dužnosti bio njegov red. 9Prema svećeničkome običaju žrijebom ga zapadne da uđe u Hram Gospodnji i da prinese kâd.

10Za vrijeme kađenja veliki se narod vani molio. 11A Zahariji se ukaže Božiji anđeo. Stajao je s desne strane kadionog žrtvenika. 12Kad ga je spazio, Zaharija se veoma prepadne i obuzme ga strah. 13Ali anđeo mu reče: „Ne boj se, Zaharija! Jer uslišana ti je molitva: tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit će ti radost i veselje, i mnogi će se radovati njegovu rođenju. 15Bit će on doista velik u očima Gospodnjim. Neće piti vina ni drugoga opojnog pića. Bit će ispunjen Svetim Duhom još od majčine utrobe. 16Mnoge sinove Izraelove okrenut će Gospodu, Bogu njihovom. 17Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj. Okrenut će srca otaca k sinovima, a nepokorne ka mudrosti pravednika. Pripremit će narod za dolazak Gospodnji.” 18Zaharija reče anđelu: „Po čemu ću ja to znati? Već sam star, a i žena mi je u poodmaklim godinama.” 19Anđeo mu odgovori: „Ja sam Gabrijel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti objavim sve ovo. 20Evo, sada ćeš zanijemiti i nećeš moći govoriti do dana kada će se sve ovo dogoditi, zato što nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme.”

21Ljudi su za to vrijeme čekali Zahariju i čudili se što se on toliko zadržao u Hramu. 22Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći. Oni shvate da je u Hramu imao viđenje. Pokušao im je govoriti znacima, ali je ostao nijem. 23Kad su istekli dani njegove službe, vrati se kući. 24Ubrzo zatim njegova žena Elizabeta zanese. Pet mjeseci se krila. Govorila je: 25„Gospod mi je to učinio u vrijeme kad mu se svidjelo skinuti s mene sramotu pred ljudima.”

Najavljivanje Isusovog rođenja

26Poslije šest mjeseci Bog pošalje anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret 27djevici Mariji, zaručenoj sa čovjekom zvanim Josip, iz Davidove loze. 28Anđeo njoj priđe i reče: „Zdravo, milosti puna! Gospod s tobom!” 29Nato se Marija uznemiri, te se počne domišljati šta bi taj pozdrav mogao značiti. 30„Ne boj se, Marijo!”, reče joj anđeo. „Bog ti je odlučio iskazati milost. 31Zanijet ćeš i roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospod Bog dat će mu prijestolje njegova oca Davida. 33Vladat će Domom Jakovljevim vječno; njegovu Carstvu neće biti kraja.” 34Marija upita anđela: „Ali kako? Ja još ne znam za muško.” 35Anđeo joj odgovori: „Sveti Duh će se spustiti na tebe i sila Svevišnjega će te zasjeniti. Zato će dijete koje rodiš biti sveto, i zvat će se Božiji sin. 36Eto, tvoja rodica Elizabeta je u starosti zanijela sina. Zvali su je nerotkinjom, a trudna je već šest mjeseci. 37Jer Bogu ništa nije nemoguće!”

38Marija mu reče: „Evo, Božija sam sluškinja. Neka mi bude po riječi tvojoj!” Anđeo tada ode.

Marija posjećuje Elizabetu

39U te dane Marija požuri u gorski kraj, u grad Judin. 40Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41Na Marijin pozdrav Elizabeti zaigra dijete u utrobi, a ona se napuni Svetim Duhom 42te glasno poviče: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod tvoje utrobe! 43Odakle to da me posjeti majka mojega Gospoda? 44Jer ovog časa kad je tvoj pozdrav dopro do mojih ušiju, čedo u meni zaigralo je od radosti! 45Blago tebi, jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rekao Gospod!”

Marijin hvalospjev

46Marija tada reče:

„Slavi duša moja Gospoda! 47Duh se moj raduje u Bogu, mojem Spasitelju! 48Sjetio se milostivo Svoje poslušne sluškinje! Svi će me naraštaji odsad smatrati blagoslovljenom. 49Jer mi je Svesilni, Čije je ime sveto, učinio velika djela. 50Njegova je milost, od koljena do koljena, nad onima koji Ga se boje. 51Moćnom rukom čini velika djela, rastjerao je ohole u srcima. 52Zbacio je s prijestolja vladare, a uzvisio ponizne. 53Gladne je nasitio dobrima, a bogataše ostavio praznih ruku. 54Priskočio je u pomoć Svojem sluzi Izraelu, sjećajući se milosti 55koju je obećao našim očevima, Abrahamu i njegovom potomstvu.”

56Marija je s Elizabetom ostala oko tri mjeseca, a zatim se vratila svojoj kući.

Rođenje Ivana Potapatelja

57Elizabeti je došlo vrijeme da rodi, te ona rodi sina. 58Kad se među njezinim komšijama i rodbinom pročulo da joj je Bog iskazao veliku milost, veselili su se s njom. 59Kad je prošlo osam dana, okupe se da obrežu dijete. Htjeli su dječaka nazvati Zaharijom, po ocu, 60ali se Elizabeta usprotivi: „Nipošto! Mora se zvati Ivan!” 61„Pa u cijeloj se tvojoj porodici niko tako ne zove!” 62Zato znacima upitaju dječakova oca kako ga želi nazvati. 63On zatraži pločicu i napiše: „Ime mu je Ivan.” Svi se začude, 64a Zahariji se odriješi jezik, te on smjesta progovori i počne slaviti Boga.

65Strah Božiji obuzme sve stanovnike tog kraja. Po cijelome judejskom gorju prepričavali su se ti događaji. 66I ko god bi o njima čuo, čuvao bi ih u srcu i pitao se: „Šta će biti od tog djeteta? Zaista je nad njim ruka Gospodnja.”

67Tada njegova oca Zahariju ispuni Sveti Duh, te on izrekne predskazanje:

68„Slava Gospodu Bogu Izraelovu, jer je pohodio Svoj narod i otkupio ga! 69Podiže nam silnog Spasitelja iz doma Svojega sluge Davida, 70kao što je od davnine obećao kroz riječi Svojih svetih vjerovjesnika: 71Spasiti nas od neprijatelja i od ruku svih koji nas mrze. 72Iskazati milosrđe našim očevima i sjetiti se Svojega svetoga Saveza, 73zakletve kojom se zakle našem ocu Abrahamu, da će nam dati da mu, 74izbavljeni iz ruku neprijatelja, možemo služiti bez straha 75u svetosti i pravednosti pred Njim u sve svoje dane. 76A ti ćeš se, sine moj, zvati poslanikom Svevišnjega, jer ćeš ići ispred Gospoda da pripremiš put. 77Poučit ćeš Njegov narod kako da spozna spasenje kroz oproštenje svojih grijeha, 78po milosrdnom srcu našega Boga po Kojem će nas pohoditi sunce s visine 79da obasja one koji sjede u tami i u smrtnoj sjeni, te da naše korake povede putem mira.”

80Dječak je rastao i duhovno jačao. Kad je odrastao, živio je u pustinji sve do dana objavljenja pred Izraelom.

Currently Selected:

Luka 1: Bba

Highlight

Copy

Compare