Jošua 2
2
Uhode u Jerihonu i Rahabu
1I Jošua, sin Nunov, potajno pošalje iz Sitima dva čovjeka kao uhode te im reče: „Idite tamo i razgledajte zemlju, naročito Jerihon!” I oni odu i dođu u dom bludnice koja se zvala Rahaba, pa tu prenoće. 2No, u međuvremenu obavijeste kralja Jerihona rekavši: „Gle, noćas ovamo stigoše ljudi od sinova Izraelovih. Dođoše da svu zemlju izvide!” 3Tad kralj Jerihona poruči Rahabi preko glasnika: „Predaj ljude koji su došli k tebi i ušli u dom tvoj, jer su došli da cijelu zemlju izvide!” 4No žena sakri obojicu, te reče: „Istina je da su kod mene dolazili ljudi, ali nisam znala odakle su. 5Kad bi vrijeme da se kapije pred mrak zatvaraju, oni odoše. Ne znam kamo su otišli. Idite brzo za njima da ih stignete!” 6Ali ona ih je na krov izvela i sakrila pod lanene stabljike, koje bijaše razastrla na krovu. 7A ljudi požuriše za njima prema Jordanu, sve do broda; a kad oni izađoše za njima se zatvoriše kapije.
8No ona se pope na krov, prije no što su zaspali, 9pa im reče: „Znam da je vama Gospod darovao zemlju, jer nas je strah od vas snašao, pred vama padaju stanovnici ove zemlje. 10Jer smo čuli kako je Gospod vode Crvenog mora pred vama isušio kada ste iz Egipta izlazili, i sve što ste učinili dvojici amorejskih kraljeva s onu stranu Jordana, Sihonu i Ogu, koje ste potpuno uništili. 11I kad to čusmo, srca nam uzdrhtaše i snaga izdade muškarce naše; jer Gospod, Bog je vaš, On je gore na nebesima i dolje na zemlji.
12A sad mi se zakunite Gospodom da ćete učiniti dobro domu oca moga, kao što i ja učinih vama, i siguran mi znak dajte 13da ćete oca moga, moju majku, braću i sestre moje i sve njihove ostaviti žive, i da ćete duše naše od smrti spasiti!”
14I ljudi joj rekoše: „Životima svojim jamčimo za vaše ukoliko nas ne izdate! I desit će se kada nam Gospod daruje ovu zemlju da ćemo ti činiti dobro i biti odani!” 15Tada ih ona spusti kroz prozor konopcem, jer kuća u kojoj je živjela bijaše prizidana uz gradske zidine. 16I ona im reče: „Pođite na brdo da vas ne nađe potjera i tri se dana krijte, dok se ovi što vas gone ne vrate; onda idite svojim putem!” 17I ljudi joj odgovoriše: „Bit ćemo oslobođeni ove zakletve, kojom si nas klela, pod ovim uslovima. 18Gle, kad dođemo u zemlju, ovu ćeš crvenu vrpcu privezati na prozor kroz koji si nas spustila, i oca svoga, majku svoju, braću, sav rod oca svoga okupi u svoj dom. 19I ko izađe kroz vrata kuće na ulicu, neka je krv njegova na njegovu glavu, mi nismo krivi; no ako neko naudi nekome ko je u kući sa tobom, neka je njegova krv na naše glave. 20A ako nešto od ovoga izdaš, onda smo slobodni zakletve kojom si nas zaklela.” 21Tad ona odvrati: „Neka je tako kako kažete!” Zatim ih pusti da odu, a ona okači crvenu vrpcu na prozor.
22A ovi odoše na brdo i tamo ostadoše tri dana, dok se potjera ne vrati; a ona ih je tražila cijelim putem, ali ih nije našla. 23I ona se dva čovjeka vratiše i siđoše sa brda; prijeđoše i dođoše Jošui, sinu Nunovom, te mu ispričaše sve što se dogodilo. 24I rekoše Jošui: „Gospod nam je cijelu zemlju predao u ruke, i svi nas se stanovnici zemlje ove plaše!”
Currently Selected:
Jošua 2: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini