Jeremija 48
48
Gospodnja riječ o Moabu
1O Moabu: Ovako kaza Gospod nad vojskama:
„Teško Nebu, jer je razoreno!
Kirjatajim je pao osramoćen,
tvrdi grad je ruglo razrušeno!
2Nema više slave moapske;
u Hešbona spletkare protiv njega:
‘Hajdemo ih istrijebiti,
da ih više ne zovu narodom!’
A i ti ćeš biti ušutkan, Madmene,
mač te već goni!
3Iz Horonajima odzvanja vika,
razaranje i golema pustoš.
4Moab je razoren!
Vika odjekuje do Soara;
5plačući se uspinju na uzbrdicu Luhit,
niz obronke Horonajima čuju se jecaji.
6Bježite, spašavajte glave,
budite kao šikara pustinjska.
7Past ćeš jer se uzdaješ u djela svoja i imanje,
a Kemoš će poći u sužanjstvo;
svećenici i dostojanstvenici njegovi.
8A svaki grad će snaći zlo,
i nijedan grad se neće spasiti;
propast će dolina,
a razorit će ravnicu;
sve po riječi Gospodnjoj.
9Dajte Moabu krila, neka odleti!
A gradovi će ostati ruševine nenaseljene!
10Proklet onaj koji je spor u Gospodnjem djelu!
Proklet i onaj koji zauzdava mač od krvoprolića!
11Moab je od mladosti svoje nestašan,
ležao je na droždini svojoj,
nikad ga nisu prelijevali iz jednog vrča u drugi –
nikada ga ne otjeraše u izgnanstvo.
Ukus mu je isti, miris nepromijenjen.
12Ali dolaze dani –
to je riječ Gospodnja –
kada ću poslati muževe da ga izliju –
i bit će izliven,
a potom će razbiti njegovo vrčeve.
13Tad će se Moab sramiti zbog Kemoša,
onako kako se i Izrael sramio
kad se uzdao u Betela.
14Kako možete reći:
‘Mi smo ratnici,
muževi hrabri u boju’?
15Moab će biti razoren,
provalit će u gradove;
bit će poklani mladići,
izabranici njegovi –
tako kaza Kralj, čije je ime Gospod nad vojskama.
16Bliži se pad Moaba,
brzo će ga snaći nevolja.
17Svi vi koji živite u okolici,
svi koji ste čuli za slavu njegovu –
oplakujte ga i vičite:
‘Kako se slomi žezlo,
kako je prepolovljena palica slavna!’
18Spustite se, okanite se slave,
sjedite na zemlju ispucalu,
svi vi stanovnici kćeri dibonske,
jer onaj koji je razorio Moab,
dolazi i vama,
opustošit će vaše gradove tvrde.
19Stanite kraj puta i gledajte,
svi vi stanovnici Aroera.
Upitajte bjegunca, i ženu koja bježi:
‘Šta se zbilo?’
20Moab je osramoćen,
razoren je!
Kukajte i plačite!
U Arnonu objavite
da je Moab razoren.
21Sud stiže nad Visoravan –
nad Holon, Jahsu i Mefaot;
22nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim;
23Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon;
24Kerijot, Bosru, nad sve gradove moapske,
bili daleko ili blizu
25Moabu stukoše rog,
ruka mu je slomljena;”
tako kaže Gospod.
26„Opijte ga!
Jer dičio se protiv Gospoda!
Zato će Moab pasti u vlastitu bljuvotinu,
i sam će postati ruglo!
27Zar ti Izrael ne bi podsmijeh?
Da li ga uhvatiše među lopovima,
da odmahuješ glavom i tako govoriš?
28Ostavljajte gradove,
živite među stijenama,
svi vi stanovnici Moaba,
i budite slični golubici,
koja gnijezdi na rubu provalije!
29Čuli smo za oholost Moaba,
da je golema;
za ponos i nadmenost njegovu,
za uznositost srca njegova.
30Dobro poznam oholost njegovu” –
tako veli Gospod –
„riječi su njegove lažne,
i ne postupa pravo.
31Zato mi valja plakati i kukati zbog Moaba;
oplakivat će muževe Kir-Heresa.
32Plakat ću za tobom više no za Jazerom,
o, lozje sibmansko!
Mladice tvoje narastoše preko mora,
ukras njihov doseže Jazer.
Tvoju žetvu voća i grožđa pohara uništitelj.
33Tako nestade radosti i vesele graje
iz zemlje vrtova i Moaba;
neću dati da vino poteče iz kaca,
više neće gaziti grožđa kličući
nit će biti vriske radosne.
34Do Jahasa odzvanja urlanje Hešbona i Elalea,
viče se od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije,
jer presušiše vode nimrimske.
35Tako u Moabu istrijebljujem one” –
tako kaza Gospod –
„koji na uzvisine uzlaze
i koji tamo kade bogovima.
36Zato mi srce pišti za Moabom kao frula;
srce mi dršće kao frula za muževima Kir-Heresa.
Stoga se izgubi imanje i sve što stekoše!
37Jer svaka glava je ćelava,
svaka brada obrijana;
u sve ruke urezana znakovi tuge,
a oko bokova kostrijet.
38Samo je tuga na krovovima moapskim,
u svim njenim ulicama;
jer razbio sam Moab kao vrč,
koji više nikome ništa ne znači;”
tako kaza Gospod.
39„Kako je zgrožen Moab! Kukajte!
Kako okrenu leđa svoja! Sramota!
Tako će Moab svim susjedima postat ruglo i grozota.”
40Jer ovako kaza Gospod:
„Gle, dolijeće kao orao,
i širi svoja krila iznad Moaba.
41Gradovi su zauzeti,
a tvrđave osvojene;
a srca će u moapskih junaka
toga dana biti kao srce žene dok rađa.
42Tako će istrijebiti Moab,
neće više biti narod,
jer su prkosili Gospodu.
43Čekaju vas grozota,
provalija i zamka;
vas što u Moabu živite;”
to je riječ Gospodnja.
44„Ko umakne grozoti,
pada u provaliju,
ko se izvuče iz provalije,
biva uhvaćen u zamku;
jer Moabu donosim godinu kazne njegove;”
tako kaza Gospod.
45„Izmoreni bjegunci odmaraju u sjeni hešbonskoj;
jer iz Hešbona krenu vatra,
a plamen izbija iz Sihona,
on sažeže sljepoočnice Moaba,
i tjeme sinova nemira!
46Teško tebi, o Moabe!
Uništen je narod Kemošev;
sinove ti odvode u izgnanstvo,
a kćeri u ropstvo.
47No, ipak ću vratiti blagostanje Moabu,
u danima budućim.”
Tako reče Gospod.
Do ovdje sud Moabu.
Currently Selected:
Jeremija 48: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
