Jeremija 14
14
Suša i mač
1Gospodnja riječ Jeremiji o suši:
2„Judeja tuguje
i jadno stoje kapije njene;
jecaju zbog zemlje,
i vika Jerusalema odzvanja.
3Gospodari šalju sluge po vodu
no, kad dođu bunarima vide da vode nema,
nego vraćaju prazne vrčeve;
rumeni od sramote kriju lica svoja.
4Zbog zemlje ispucale,
jer kiše nema na zemlji,
seljaci shvataju nadu uzaludnu
i u sramoti pokrivaju glave.
5Pa i košuta u polju ostavlja mladunče svoje tek rođeno –
jer nema zelenila.
6Divlji magarci po golim brdima dahću kao šakali;
oči njihove onemoćale
jer ne raste nikakvo bilje.
7Kad nedjela naša o nama svjedoče,
ti kreni, o, Gospode,
i djeluj zbog imena Svoga;
jer grijesi su naši mnogi –
o Tebe smo se ogriješili.
8Nado Izraelova,
Ti koji si spasilac njegov u danima nevolja;
što hoćeš biti kao stranac
kao stranac u tuđoj zemlji,
kao putnik koji šator razapne
tek da bi prenoćio.
9Zašto si kao čovjek uplašen,
kao junak ratni,
koji spas donijeti ne može?
Ti si među nama, o Gospode,
i mi se zovemo imenom Tvojim;
nemoj nas ostavljati!”
10Ovako Gospod kaza o narodu Svome:
„Milo im je bilo lutati,
nisu štedjeli tabane,
stoga nisu dragi Gospodu.
No, sada se prisjeća grijeha njihovih,
i kažnjava prijestupe njihove!”
11Tad mi Gospod reče: „Nemoj moliti za dobrobit naroda ovog, da ga snađe dobro! 12Jer premda poste, ne slušam njihove vapaje; čak i kad prinose paljenice i prinosnice, nisu mi mile – kaznit ću ih mačem, glađu i kugom!”
13No, ja rekoh: „Ah, Bože, Gospode! Gle, proroci im viču: ‘Neće vas stići mač, neće biti gladi, nego ću vam na ovom mjestu dati mir postojan!’”
14Tad mi Gospod reče: „Proroci proriču laži u Moje ime; nisam ih poslao, nisam im dao zapovijed, i nisam im se obraćao. Proriču priče lažljive, predviđaju ništarije i snove vlastitih srca! 15Stoga Gospod ovako kaza o prorocima koji lažno proriču u Njegovo ime i koji govore: ‘Neće biti mača i gladi u ovoj zemlji!’ Ti proroci će poginuti od mača i gladi! 16A ovaj će narod kojem su proricali će padati po ulicama jerusalemskim od mača i gladi; niko neće sahranjivati, njih, žene njihove, kćeri i sinove – tako ću zlobu njihovu vratit njima samim! 17A ti im poruči ovako:
Uplakane su oči moje,
suzne danima i noćima i nema kraja.
Jer djevica je teško ranjena,
kćer naroda moga,
udarcem veoma silnim.
18Pođem li u polje –
gle, oni od mača poginuli!
Zađem li gradskim ulicama –
gle, oni glađu pokošeni!
Doista, svećenici i proroci zemljom lutaju;
jer ne znaju šta bi i kuda.”
19Jesi li cijelu Judeju odbacio?
Da li je Sion duši Tvojoj odvratan?
Zašto si nas do te mjere potukao da nema lijeka?
Nadaju se miru –
ali dobro nas ne nalazi,
vremenu iscjeljenja –
ali gle, strahota!
20Gospode, priznajemo bezakonje naše,
grijehe očeva naših –
jer o Tebe smo se ogriješili.
21Nemoj nas odbaciti zbog imena Svoga!
Ne daj da se prijestolje slave Tvoje obeščasti;
prisjeti se Saveza našeg,
i ne daj da bude raskinut.
22Da li će isprazni idoli naroda kišu donijeti?
Mogu li nebesa pokloniti pljusak?
Zar to ne činiš Ti, o, Gospode Bože?
Tebi se nadamo,
jer Ti si sve ovo stvorio!
Currently Selected:
Jeremija 14: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
