Jeremija 10
10
Mrtvi idoli i Bog živi
1O, dome Izraelov – čuj riječ Gospodnju, besjedu koju vam upućuje! 2Ovako kaza Gospod:
„Nemojte se učiti putevima naroda tuđih,
ne plašite se znamenja nebeskih,
premda ih se boje narodi ovi.
3Jer običaji tih naroda su isprazni.
Obore stablo iz šume,
i ukrasi ga dlijeto zanatlijsko.
4Kiti ga srebrom i zlatom,
učvrsti čavlima i ekserima,
da stoji na mjestu svome.
5Nalik su strašilima u polju,
koja sama ne govore;
koja moraju nositi,
jer ne umiju hodati.
Ne bojte se takvih,
jer vam ne mogu nanijeti zla,
a nije im dano ni da vam dobro čine!
6Ali niko nije sličan Tebi, o, Gospode!
Silan si, slavno je i moćno ime Tvoje!
7Ko Te se ne mora plašiti,
o, Kralju nad narodima?
Jer Tebi sve pripada;
među svim mudracima naroda,
u svim kraljevstvima njihovim
nema sličnog Tebi!
8Svi su budalasti i oholi,
posve ništavni;
drvo i ništa drugo.
9Dopremaju kovano srebro iz Taršiša,
zlato iz Ufasa,
djelo zlatara i ruku zanatlijskih;
ogrnuti plavim i crvenim purpurom
nisu ništa doli djelo umjetnika.
10Ali Gospod je Bog istinski;
Bog živi i vječiti Kralj.
Zemlja se trese od gnjeva Njegova,
a narodi ne mogu podnijeti Njegove srdžbe.”
11Recite im ovako:
„Ovi bogovi koji ne stvoriše nebesa i zemlju, nestat će sa zemlje i ispod nebesa.”
12No, Bog je stvorio zemlju snagom Svojom,
u mudrosti Svojoj je ograničio krug zemaljski,
a nebesa razapeo umom Svojim.
13Na nebu se skuplja voda,
oblaci uzlaze s kraja zemljinog
čim bljesne prva munja.
On grom preobražava u kiše,
a vjetar izvodi iz odaja njegovih.
14Tad je svaki čovjek nerazborit, ne shvata;
i svaki se zlatar srami idolom svojim,
jer je laž izlivena –
u njemu nema duha.
15Laž je, jadna tvorevina!
Propast će kad ih snađe sud!
16No, Onaj Koji je dio Jakovljev nije takav,
on je Stvoritelj svega,
a Izrael je pleme baštine Njegove;
ime Mu je Gospod nad vojskama.
17Digni svoje prnje sa zemlje,
ti koji živiš pod opsadom!
18Jer Gospod je kazao ovako:
„Gle, ovaj put ću izbaciti stanovnike zemlje,
potlačit ću ih da Me nađu.”
Molitva i sud
19Teško meni u nevolji ovoj!
Kako li je bolna ova rana!
Ali pomislih: ovo je muka moja,
i mora da je podnosim.
20Šator je oboren,
svi konopci pokidani;
ostaviše me djeca moja,
nema ih više.
Kraj mene više ne razapinju šator,
niko ne prinosi krilo šatorsko!
21Jer pastiri se oholiše,
više ne tražiše Gospoda;
zato nemaju uspjeha,
i zato im se razbježa cijelo stado.
22Čuj, glasina:
Gle, prilazi silna oluja sa sjevera,
da razori gradove judejske
da ih pretvori u brlog šakala!
23Ah, Gospode,
znam da čovjek ne upravlja putevima vlastitim,
da ne određuje korake svoje dok hodi.
24Kudi me Gospode,
ali u mjeri pravoj a ne u srdžbi Svojoj,
da posve ne propadnem!
25Srdžbom snađi narode koji Te ne poznaju,
one rodove koji ne zazivaju ime Tvoje.
Jer oni su proždrli Jakova,
doista, posve su ga progutali i upropastili,
boravište njegovo opustošili.
Currently Selected:
Jeremija 10: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
