Izaija 42
42
Gospodnji izabranik
1Pogledajte Moga slugu koga sam podigao,
izabranika, kome se raduje duša Moja;
spustio sam Svoj duh na njega,
i on će narodima donijeti pravdu.
2Neće vikati i dizati glasa,
i glasno besjediti po ulicama.
3Neće slomiti napuknute trske,
neće ugasiti baklju koja tinja;
vjerno će donositi pravdu.
4Neće se umoriti ili malaksati
sve dok ne utemelji pravdu na ovome svijetu;
obale čekaju njegove zakone.
5Ovako veli Gospod, Bog,
Onaj koji je stvorio i razastro nebesa,
koji je raširio zemlju i sve što izrasta iz nje,
onaj koji ljudima daje dašak,
i duh svima koji hode po njoj:
6„Ja sam Gospod.
Pozvao sam te u pravdi.
Povest ću te za ruku i čuvati;
pružit ću ti zavjet namijenjen ljudima,
svjetlo narodima,
7da otvoriš slijepe oči,
da izbaviš sužnjeve iz tamnica,
one koji sjede u tamnim jamama.
8Ja sam Gospod; to je Moje ime;
ne dijelim Svoju slavu s drugima,
hvalu Svoju s idolima.
9Gle, ispunile su se stvari davnašnje,
sad najavljujem ono što je buduće;
govorim vam o stvarima prije no što nastupe.”
Zapjevajte Gospodu pjesmu novu
10Zapjevajte Gospodu pjesmu novu,
hvala je Njegova do kraja zemljinog;
svi vi koji silazite do mora,
sve što je u njegovim dubinama,
sve što je na obalama
i svi stanovnici njeni.
11Neka zapjevaju pustinje i gradovi,
sva sela u kojima obitava Cedra;
neka pjevaju stanovnici Šele,
neka viču s vrhova gora.
12Neka slave Gospoda,
neka objavljuju Njegovu hvalu na obalama.
13Gospod izlazi kao silan muž,
revnost svoju oštri kao ratnik;
on viče, silno galami,
prikazuje snagu svoju pred neprijateljima.
14Dugo sam mirovao,
šutio sam i suzdržavao se;
ali sada ću vikati kao žena kad rađa,
dahtat ću i puhati.
15Razorit ću gore i planine,
isušiti sve zelenilo;
rijeke ću pretvoriti u otoke,
i dat da presuše sva jezerca.
16Povest ću slijepce stazama njima neznanim,
vodit ću ih putevima koje ne poznaju.
Tamu ću pred njima preobraziti u svjetlost,
sav krš u zemlju ravnu.
To su stvari koje činim,
i neću ih odbaciti.
17Vraćeni su i posve posramljeni,
svi oni koji vjeruju u idole,
koji livenim likovima vele:
„Vi ste bogovi naši.”
Neposluh Izraela
18Čujte, vi gluhi;
i pogledajte, slijepci,
kako biste vidjeli!
19Ko je slijep ako nije moj sluga,
ko je gluh kao glasnik kojega šaljem?
Ko je slijep kao izabranik moj,
slijep kao Gospodnji sluga?
20On vidi mnoge stvari,
ali ih ne opaža;
njegove uši nisu začepljene,
ali ipak ne čuje.
21Gospod je bio zadovoljan pravednikom Svojim,
i zato je htio proslaviti zakon i osnažiti ga.
22Ali ovo je narod opljačkan i oplijenjen;
svi su zatočeni u jamama,
ili leže po tamnicama;
postali su plijen koji nema spasitelja;
plijen, a nema nikoga da vikne:
„Ozdravite!”
23Ko će među vama poslušati ovo,
ko će doći i slušati za vrijeme buduće?
24Ko je Jakova predao pljačkašima,
i Izrael onima koji plijene?
Zar se nismo ogriješili o Gospoda,
čijim putem nisu htjeli poći,
čije zakone nisu htjeli slušati?
25Stoga je na njih izlio užareni gnjev Svoj,
i silu boja;
sve je oko njega raspalio u ognju,
ali on nije razumio;
i samog ga je spržio,
ali to nije primio k srcu.
Currently Selected:
Izaija 42: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
