Izaija 33
33
Smiluj nam se, o Gospode
1Ah, uništitelju, koji nisi uništen,
o, izdajice, kojeg niko nije izdao!
Bit ćeš uništen kad prestaneš razarati;
bit ćeš izdan, kad se ostaviš izdaje –
tad će te iznevjeriti.
2Smiluj nam se, o, Gospode,
budi desnica naša svakoga jutra,
spasenje naše u danima nevolje.
3Narodi bježe kad je buka gromoglasna,
narodi se raštrkaju kada se uzdigneš,
4a plijen Tvoj se skuplja,
kao da ga skakavci kupe;
zaskaču ga kao skakavci.
5Gospod je uzvišen,
bdije u visinama,
ispunit će Sion pravdom i poštenjem;
6On će biti stup vašeg vremena,
sila spasenja, mudrosti i znanja;
bogobojaznost je blago sionsko.
7Gle, junaci plaču po ulicama,
gorko plaču poklisari mira.
8Putevi su pusti, nema više putnika.
Zavjeti su prekršeni,
gradovi prezreni,
za ljude se ne mari.
9Zemlja pati i ječi;
Libanon je zbunjen i vene;
Šaron je kao pustinja,
Bašan i Karmel otresaju lišće svoje.
10„Sad ću ustati!”, veli Gospod,
„uzdignut ću se i bit ću uzvišen.
11Začeli ste pljevu, rodili strnjiku,
dah vaš je vatra koja vas proždire.
12Narodi će biti sažeženi u krečnjak;
kao šikara koju posijeku pa spale na ognju.”
13Čujte, o, vi koji ste daleko;
poslušajte što sam učinio,
a i vi koji ste blizu,
posvjedočite moći Mojoj.
14Sionski grešnici su zgroženi;
bezbožnici dršću:
„Ko među nama može ostati kraj ognja užarenog?
Ko je u stanju živjeti kraj vatre vječne?”
15Onaj koji hodi u pravdi i pošteno govori;
što prezire dobit nepoštenu,
koji ruku otresa da ne primi mito,
koji začepi uši da ne čuje krvoprolića,
Koji zatvara oči da ne gleda zlo.
16Taj će živjeti u visinama;
štit njegov će biti tvrđava kamena,
dat će mu se hljeba, imat će vode.
17Očima tvojim ćeš gledati kralja u Njegovoj slavi,
oni će vidjeti zemlju prostranu.
18Srcem ćeš se sjetiti vremena groznog:
„Gdje je onaj koji je brojao?
Gdje onaj koji je mjerio danak?
Gdje taj koji je brojao kule?”
19Nećeš gledati osorne ljude,
narod čudnog jezika koji ne razumije,
one koji mucaju jezikom neznanim.
20Gle, Sion, zemlja blagdana određenih!
Tvoje oči će ugledati Jerusalem,
utočište spokojno,
Šator nepokolebljivi,
čije kolčeve nikad neće izvaditi,
čija se užad nikad neće prekinuti.
21A tamo će biti Gospod za nas,
u slavi Svojoj,
i mjesto širokih potoka i rijeka,
po njima se ne njišu lađe s veslima,
ponositi brodovi tamo neće proći.
22Jer Gospod je naš sudac,
Gospod naš zakonodavac;
Gospod je kralj naš;
spasit će nas!
23Tvoja užad su popustila,
ne mogu držati katarke,
i jedra razapetim.
Tada će podijeliti silni plijen i bogatstvo;
tad će i hromi uloviti plijen.
24Nijedan čovjek neće reći: „Bolestan sam”,
jer narod koji će živjeti tamo slobodan je od grijeha.
Currently Selected:
Izaija 33: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
Izaija 33
33
Smiluj nam se, o Gospode
1Ah, uništitelju, koji nisi uništen,
o, izdajice, kojeg niko nije izdao!
Bit ćeš uništen kad prestaneš razarati;
bit ćeš izdan, kad se ostaviš izdaje –
tad će te iznevjeriti.
2Smiluj nam se, o, Gospode,
budi desnica naša svakoga jutra,
spasenje naše u danima nevolje.
3Narodi bježe kad je buka gromoglasna,
narodi se raštrkaju kada se uzdigneš,
4a plijen Tvoj se skuplja,
kao da ga skakavci kupe;
zaskaču ga kao skakavci.
5Gospod je uzvišen,
bdije u visinama,
ispunit će Sion pravdom i poštenjem;
6On će biti stup vašeg vremena,
sila spasenja, mudrosti i znanja;
bogobojaznost je blago sionsko.
7Gle, junaci plaču po ulicama,
gorko plaču poklisari mira.
8Putevi su pusti, nema više putnika.
Zavjeti su prekršeni,
gradovi prezreni,
za ljude se ne mari.
9Zemlja pati i ječi;
Libanon je zbunjen i vene;
Šaron je kao pustinja,
Bašan i Karmel otresaju lišće svoje.
10„Sad ću ustati!”, veli Gospod,
„uzdignut ću se i bit ću uzvišen.
11Začeli ste pljevu, rodili strnjiku,
dah vaš je vatra koja vas proždire.
12Narodi će biti sažeženi u krečnjak;
kao šikara koju posijeku pa spale na ognju.”
13Čujte, o, vi koji ste daleko;
poslušajte što sam učinio,
a i vi koji ste blizu,
posvjedočite moći Mojoj.
14Sionski grešnici su zgroženi;
bezbožnici dršću:
„Ko među nama može ostati kraj ognja užarenog?
Ko je u stanju živjeti kraj vatre vječne?”
15Onaj koji hodi u pravdi i pošteno govori;
što prezire dobit nepoštenu,
koji ruku otresa da ne primi mito,
koji začepi uši da ne čuje krvoprolića,
Koji zatvara oči da ne gleda zlo.
16Taj će živjeti u visinama;
štit njegov će biti tvrđava kamena,
dat će mu se hljeba, imat će vode.
17Očima tvojim ćeš gledati kralja u Njegovoj slavi,
oni će vidjeti zemlju prostranu.
18Srcem ćeš se sjetiti vremena groznog:
„Gdje je onaj koji je brojao?
Gdje onaj koji je mjerio danak?
Gdje taj koji je brojao kule?”
19Nećeš gledati osorne ljude,
narod čudnog jezika koji ne razumije,
one koji mucaju jezikom neznanim.
20Gle, Sion, zemlja blagdana određenih!
Tvoje oči će ugledati Jerusalem,
utočište spokojno,
Šator nepokolebljivi,
čije kolčeve nikad neće izvaditi,
čija se užad nikad neće prekinuti.
21A tamo će biti Gospod za nas,
u slavi Svojoj,
i mjesto širokih potoka i rijeka,
po njima se ne njišu lađe s veslima,
ponositi brodovi tamo neće proći.
22Jer Gospod je naš sudac,
Gospod naš zakonodavac;
Gospod je kralj naš;
spasit će nas!
23Tvoja užad su popustila,
ne mogu držati katarke,
i jedra razapetim.
Tada će podijeliti silni plijen i bogatstvo;
tad će i hromi uloviti plijen.
24Nijedan čovjek neće reći: „Bolestan sam”,
jer narod koji će živjeti tamo slobodan je od grijeha.
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini