Ezekiel 20

Gospod se prisjeća stranputica Izraelovih

1To se zbilo u sedmoj godini, desetog dana petog mjeseca, priđe mi nekolicina starješina Izraelovih da ispitam Gospoda; i tako sjedoše preda me. 2Tad mi dođe Gospodnja riječ: 3„Sine čovječiji, ovako govori i besjedi starješinama Izraelovim: Ovako kaza Gospod Bog: Došli ste da Me ispitate? Tako mi Moga života – to je riječ Gospoda Boga – neću dati da Me ispitate!

4Hoćeš li im suditi? Želiš im ti presuditi, sine čovječiji? Predoči im gadosti očeva njihovih! 5Kaži im: Ovako kaza Gospod Bog: Na onaj dan kad sam izabrao Izrael i kad sam se zakleo sjemenu Jakovljevom; kad sam im se objavio u zemlji Egipat; doista, kad sam im se zakleo govoreći: ‘Ja sam Gospod, Bog vaš!’ 6Baš tog dana kada sam se zakleo da ću ih izvesti iz zemlje Egipat u zemlju koju sam za njih izabrao; zemlju u kojoj teku med i mlijeko i koja je divota naspram svih zemalja. 7Tad im rekoh: ‘Neka svako odbaci gadosti koje su pred njim, nemojte se skrnaviti egipatskim idolima! Ja, Gospod, sam Bog vaš!’

8Ali su oni ostali tvrdoglavi i nisu htjeli poslušati. Niko od njih nije odbacio gadosti koje su bile pred njim, nisu se odrekli egipatskih idola. Tad sam naumio da na njih istresem Svoj gnjev, da ih udarim Svojom srdžbom usred zemlje egipatske. 9No, postupio sam zarad imena Svoga, da se ne oskrnavi na oči ovih naroda među kojim su živjeli i pred kojim sam se prikazao da bi ih izveo iz zemlje Egipat. 10Tako sam ih izveo iz zemlje Egipat i odveo u pustinju. 11Tamo sam im dao Svoje odredbe i oglasio Svoje zakone, one kroz koje čovjek živi kad ih čini. 12Dao sam im i Svoje subote kao znak između Mene i njih da spoznaju da sam Ja Gospod Onaj koji ih posvećuje.

13Ali dom Izraelov bi neposlušan u pustinji. Nisu slijedili Moje odredbe, odbacili su Moje zakone kroz koje čovjek živi kad ih čini. Oskrnavili su Moje subote, tad naumih da na njih sručim Svoju srdžbu i da ih posve istrijebim. 14No, Ja postupih zarad imena Svoga, da ga ne oskrnavim na oči naroda, na oči onih pred kojima sam ih izveo. 15Ali zakleo sam se u pustinji da ih neću odvesti u onu zemlju koju sam za njih odredio, u zemlju u kojoj teku med i mlijeko, koja je ukras drugim zemljama, 16jer su odbacili Moje zakone; zbog toga što nisu živjeli po Mojim odredbama; zato što su oskrnavili subote, jer im je srce slijedilo idole. 17No, Moje oko ih je ipak poštedjelo, tako da ih nisam upropastio i posve istrijebio u pustinji. 18Tad njihovim sinovima rekoh u pustinji: Nemojte slijediti svoje očeve, ne baštinite njihove običaje i nemojte se kaljati idolima! 19Ja sam Gospod, Bog vaš, hodite u Mojim odredbama i slijedite Moje zakone, 20poštujte Moje subote da budu znak između Mene i vas, i da spoznate da sam Ja Gospod, Bog vaš!

21Ali i sinovi bijahu neposlušni, nisu slijedili Moje odredbe i poštovali Zakone da po njima postupaju – premda čovjek živi kad ih čini. Oskrnavili su Moje subote. Tad naumih da na njih sručim Svoj gnjev i da ih udarim srdžbom u pustinji. 22No, obuzdao sam Svoju ruku i postupio tako zarad imena Svoga, da se ne oskrnavim na oči onih naroda pred kojima sam ih izveo. 23Ali zakleo sam se njima u pustinji: rasijat ću vas među narode i u zemlje razne 24jer niste slijedili Moje odredbe i zakone, i zato što ste oskrnavili Moju subotu i okrenuli se idolima vaših očeva. 25Tako im dadoh nevaljale zakone i odredbe pod kojima nisu mogli živjeti. 26Dadoh da se onečiste žrtvama, tako što će svoju prvorođenu djecu slati kroz vatru, da ih tako posve upropastim da bi spoznali da sam Ja Gospod.

27O, sine čovječiji, zato se obrati domu Izraelovu i reci ovako: Ovako kaza Gospod Bog: Vaši očevi su bogohulili nevjerom svojom 28jer sam ih odveo u zemlju za koju sam se zakleo da će biti njihova. Tad ugledaše svako visoko brdo, svaku gustu šumu, i tamo počeše klati žrtve i prinositi darove da bi Me razljutili, tamo su kadili miomirisima i izlijevali ljevanice. 29Tad ih upitah: ‘Čemu visine na koje odlazite?’ Zato se zovu ‘visinama’ do dana današnjeg.”

Gospodnja riječ o pokoljenju Izraelovu

30Stoga Gospod kaza domu Izraelovu: „Ovako kaza Gospod Bog: Zar se ne skrnavite slijedeći običaje vaših očeva i bludeći za njihovim idolima? 31Doista, tako što im prinosite žrtve; tako što puštate da vaša djeca prolaze kroz vatru – tako se skrnavite svim idolima do dana današnjeg. A Ja treba da dopustim da Me ispitujete? Tako mi Moga života – to je riječ Gospoda Boga – neću dati da Me pitate! 32A ako vam padne na pamet i ako kažete: ‘Hoćemo biti slični okolnim narodima, slični rodovima ove zemlje, zato ćemo služiti kamenju i drvima’, onda se to neće desiti!

33Tako mi Moga života” – to kaza Gospod Bog – „na vas ću sručiti gnjev snažnom desnicom Svojom i ispruženom rukom. 34Odvest ću vas od drugih naroda i sabrati iz zemalja u koje sam vas rasijao; učinit ću to snažnom desnicom, ispruženom rukom i raspaljenim gnjevom.

35A potom ću vas odvest u pustinju naroda i tamo ću vam suditi licem u lice. 36Učinit ću to onako kako sam i vašim očevima sudio u pustinjama zemlje egipatske, tako ću i s vama parničiti – to je riječ Gospoda Boga. 37Dat ću da prođete ispod štapa i naturiti vam zavjetne obaveze. 38Odvojit ću one otpadnike među vama, one koji su Me se odrekli; izvest ću ih iz zemlje njihovog tuđinstva, ali nijedan od njih neće vidjeti zemlju Izrael; tako će spoznati da sam Ja Gospod.”

Obećanje o obnovi Izraela

39„A sada pođite” – tako kaza Gospod Bog – „svi vi koji pripadate Izraelovu domu, i neka svaki služi svojim idolima! Ali nakon toga ćete Me sigurno slušati, a Moje sveto ime nećete skrnaviti žrtvama i idolima. 40Jer na Mojoj svetoj gori, na uzvišenom brdu Izraelovom” – to je riječ Gospoda Boga – „tamo će mi služiti cijeli dom Izraelov, svi oni koji su u zemlji. Tamo ću ih primiti u milosti Svojoj, i tamo ću zahtijevat vaše žrtve uzdizane i plod prvjenac, sve ono što posvećujete. 41Rado ću prihvatiti vaše miomirise, u ono doba kad vas izvedem iz naroda i sakupim iz zemalja u koje ste rasijani, tako da se kroz vas posvetim u očima svih naroda. 42Spoznat ćete da sam Ja Gospod kad vas odvedem u zemlju Izrael, u zemlju za koju sam se zakleo da će pripasti očevima vašim. 43Tamo ćete se prisjetiti svojih puteva i djela, svega onoga čime ste se oskrnavili. Tad ćete se gaditi sami sebi zbog svih opakosti koje ste činili. 44Dome Izraelov, spoznat ćete da sam Ja Gospod kad s vama stanem postupati zarad imena Svoga, a ne po vašim opakim djelima i zlobnom ponašanju! Tako kaza Gospod Bog.”

45Tako mi dođe Gospodnja riječ: 46„Čovječiji sine, upravi pogled južno, besjedi protiv juga i predskazuj protiv šume negevskog područja. 47Poruči šumi negevskoj: Čuj riječ Gospodnju! Ovako kaza Gospod Bog: Gle, u tebi ću zapaliti vatru; progutat će sva zelena i suha stabla u tebi. Rasplamsali plamen se neće dati ugasiti već će spaliti sva lica, sve od juga pa do sjevera. 48Tako će sve što je živo vidjeti da sam Ja Gospod, onaj koji je raspalio plamen – neće biti ugašen!” 49Tad odgovorih: „Ah gospodaru, Gospode, oni će tada o meni kazati: ‘Zar ne govori u poređenjima?’”

Currently Selected:

Ezekiel 20: Bba

Highlight

Copy

Compare