Propovjednik 6
6
1Postoji nevolja koju vidjeh pod suncem, koja teško mori čovjeka. 2Nekome Bog podari blago, bogatstvo i čast, tako da mu duša ni za čim ne žudi, ali mu Bog ne dopušta da u tome uživa, već tuđinac u tome sreću nalazi, i to je ništavilo i teška muka!
3Ako čovjek izrodi stotinu djece i živi silu godina – tako da su mu brojne godine života – ali se ne nasiti dobra i ne bude dostojno sahranjen, onda kažem: sretnije je mrtvorođenče od njega. 4Jer ono dođe u ništavilu i nestane u mraku, i ime mu ostane u tmini; 5ni sunce nije vidjelo niti znalo; a ipak, spokojnije je od onog čovjeka! 6Pa i kad bi taj čovjek živio dva puta po hiljadu godina i ništa dobro pri tom ne uživao – zar onda ne odlaze svi na isto mjesto?
7Sav je trud čovječiji za usta njegova; ali se duša nikada ne zasiti! 8Jer po čemu je mudrac bolji od bezumnika? Šta ima siromah koji se zna držati pred ljudima? 9Bolje ono što se očima vidi nego ono za čime duša žudi. I to je ništavilo i tlapnja pusta. 10Što god je nastalo već davno je imenom zvano! I poznato je što je čovjek; ne može se sporiti sa onim moćnijim od sebe. 11Što više riječi to više ispraznosti; šta čovjek ima od toga?
12Jer ko zna što je dobro za čovjeka, dok odbrojane dane svoga ništavnog života provodi poput sjenke? Ko će čovjeku reći šta će biti poslije njega pod suncem?
Currently Selected:
Propovjednik 6: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
Propovjednik 6
6
1Postoji nevolja koju vidjeh pod suncem, koja teško mori čovjeka. 2Nekome Bog podari blago, bogatstvo i čast, tako da mu duša ni za čim ne žudi, ali mu Bog ne dopušta da u tome uživa, već tuđinac u tome sreću nalazi, i to je ništavilo i teška muka!
3Ako čovjek izrodi stotinu djece i živi silu godina – tako da su mu brojne godine života – ali se ne nasiti dobra i ne bude dostojno sahranjen, onda kažem: sretnije je mrtvorođenče od njega. 4Jer ono dođe u ništavilu i nestane u mraku, i ime mu ostane u tmini; 5ni sunce nije vidjelo niti znalo; a ipak, spokojnije je od onog čovjeka! 6Pa i kad bi taj čovjek živio dva puta po hiljadu godina i ništa dobro pri tom ne uživao – zar onda ne odlaze svi na isto mjesto?
7Sav je trud čovječiji za usta njegova; ali se duša nikada ne zasiti! 8Jer po čemu je mudrac bolji od bezumnika? Šta ima siromah koji se zna držati pred ljudima? 9Bolje ono što se očima vidi nego ono za čime duša žudi. I to je ništavilo i tlapnja pusta. 10Što god je nastalo već davno je imenom zvano! I poznato je što je čovjek; ne može se sporiti sa onim moćnijim od sebe. 11Što više riječi to više ispraznosti; šta čovjek ima od toga?
12Jer ko zna što je dobro za čovjeka, dok odbrojane dane svoga ništavnog života provodi poput sjenke? Ko će čovjeku reći šta će biti poslije njega pod suncem?
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini