Propovjednik 4

Ništavnost ljudskog truda

1I tako se okrenuh i vidjeh sva tlačenja što se zbivaju pod suncem; i gle, tekle su suze potlačenih i niko da ih utješi; zaštitnika i tješitelja nisu imali jer ruke njihovih tlačitelja bijahu previše silne. 2Tad sretnijim smatrah one mrtve, što umrli su u vremenima davnim, sretnijim no one što još žive. 3A još sretniji je onaj što se ni rodio nije, jer on nije ni vidio sve zlo što se pod suncem zbiva. 4Tad vidjeh da trud i uspjeh izviru iz zavisti prema bližnjim svojim. I to je ništavilo i tlapnja jedna pusta! 5A bezumnik prekrsti ruke i jede samog sebe.

6Bolje dlan mira nego šake pune muke i tlapnje puste.

7Okrenuh se oko sebe i vidjeh ništavilo pod suncem: 8Tamo stoji jedan posve sam, nema ni brata ni sina, a ipak mu posao nema kraja, nikada ne vidi dovoljno blaga te nikada ne pita: „Za koga li se trudim i duši uskraćujem svako dobro?” I to je ništavilo i mučnina gorka.

9Bolje je biti udvoje nego sam, jer oni imaju dobru plaću za svoj trud. 10Jer kad padne jedan, drugi mu pomaže da ustane; ali teško onome ko je sam, jer kad padne kraj njega nema nikog da mu pomogne! 11Pa i kad dvoje leže, griju se međusobno; a kako da se ugrije onaj što je sam? 12A kada jednog napadnu, obojica se brane; trostruko uže se teško kida.

13Siromašan a mudar mladić bolji je od bezumnog kralja, što se posavjetovati ne da. 14Jer mladić može izaći iz tamnice da vlada, iako je rođen u svom kraljevstvu kao siromah. 15Vidjeh sve što žive kako pod suncem lutaju, među njima i onog mladića koji je imao naslijediti kralja. 16Puk sav što ga je slijedio nije imao kraja; a ipak mu se nasljednici neće radovati. Jer i to je ništavilo i tlapnja pusta.

Currently Selected:

Propovjednik 4: Bba

Highlight

Copy

Compare