Propovjednik 3
3
Sve u svoje vrijeme
1Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
2Vrijeme rađanja, i vrijeme umiranja;
vrijeme sađenja i vrijeme čupanja zasađenog.
3Vrijeme ubijanja, i vrijeme liječenja,
vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
4Vrijeme plakanja, i vrijeme smijanja,
vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
5Vrijeme bacanja kamenja, i vrijeme skupljanja kamenja;
vrijeme grljenja, i vrijeme kad se odustaje od grljenja.
6Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja;
vrijeme čuvanja i vrijeme bacanja.
7Vrijeme deranja, i vrijeme šivenja;
vrijeme šutnje i vrijeme besjede.
8Vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje;
vrijeme rata i vrijeme mira.
9Što ostaje onom što stvara od njegova truda? 10Ja vidjeh gorku zadaću koju Bog zada sinovima ljudskim da se muče. 11Izvrsno On sve stvori u svoje vrijeme i vječnost On njima u srca položi – samo čovjek ne može početak ni kraj djela Gospodnjeg sasvim spoznati. 12Spoznah da ništa nije bolje među njima nego se radovati i dobro činiti dok žive; 13ali kad čovjek jede i pije i dobro uživa u trudu svome – to je Božiji dar čovjeku.
14Spoznah da je sve što Gospod čini za vječnost; ništa se ne može dodati tome niti oduzeti; i Bog to načini tako da Ga se plašimo. 15Što je tu – već je od vremena davnih, i ono što će biti – bijaše još od vremena prošlih; a Bog vraća ono što je vrijeme odnijelo.
Bog podsjeća čovjeka na njegovu prolaznost
16Vidjeh i drugo pod suncem: na mjestu pravde vlada nepravda, zaista, nepravda je zavladala umjesto pravde! 17Tad prozborih srcu svome: „Bog će pravedniku suditi kao i bezbožniku; jer On je odredio doba za svaki naum i djelo.”
18Tad srcu svome rekoh da se sve dešava zbog sinova ljudskih, kako bi ih Bog iskušao i da bi uvidjeli, da su poput zvijeri. 19Jer usud ljudski i zvjerski su jedno te isto; kako ginu oni tako ginu i one, jednakog su duha, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ništavilo. 20Svi odlaze na isto mjesto; sve je iz prašine nastalo i sve će se prašini vratiti. 21Ko zna da li duh ljudski uzlazi, a da li duh zvijeri silazi k zemlji?
22Tako vidjeh da nema ništa bolje no da se čovjek raduje svojim djelima; jer takva je sudbina ljudska! A ko bi ga doveo do toga da spozna šta će biti poslije njega?
Currently Selected:
Propovjednik 3: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
Propovjednik 3
3
Sve u svoje vrijeme
1Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
2Vrijeme rađanja, i vrijeme umiranja;
vrijeme sađenja i vrijeme čupanja zasađenog.
3Vrijeme ubijanja, i vrijeme liječenja,
vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
4Vrijeme plakanja, i vrijeme smijanja,
vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
5Vrijeme bacanja kamenja, i vrijeme skupljanja kamenja;
vrijeme grljenja, i vrijeme kad se odustaje od grljenja.
6Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja;
vrijeme čuvanja i vrijeme bacanja.
7Vrijeme deranja, i vrijeme šivenja;
vrijeme šutnje i vrijeme besjede.
8Vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje;
vrijeme rata i vrijeme mira.
9Što ostaje onom što stvara od njegova truda? 10Ja vidjeh gorku zadaću koju Bog zada sinovima ljudskim da se muče. 11Izvrsno On sve stvori u svoje vrijeme i vječnost On njima u srca položi – samo čovjek ne može početak ni kraj djela Gospodnjeg sasvim spoznati. 12Spoznah da ništa nije bolje među njima nego se radovati i dobro činiti dok žive; 13ali kad čovjek jede i pije i dobro uživa u trudu svome – to je Božiji dar čovjeku.
14Spoznah da je sve što Gospod čini za vječnost; ništa se ne može dodati tome niti oduzeti; i Bog to načini tako da Ga se plašimo. 15Što je tu – već je od vremena davnih, i ono što će biti – bijaše još od vremena prošlih; a Bog vraća ono što je vrijeme odnijelo.
Bog podsjeća čovjeka na njegovu prolaznost
16Vidjeh i drugo pod suncem: na mjestu pravde vlada nepravda, zaista, nepravda je zavladala umjesto pravde! 17Tad prozborih srcu svome: „Bog će pravedniku suditi kao i bezbožniku; jer On je odredio doba za svaki naum i djelo.”
18Tad srcu svome rekoh da se sve dešava zbog sinova ljudskih, kako bi ih Bog iskušao i da bi uvidjeli, da su poput zvijeri. 19Jer usud ljudski i zvjerski su jedno te isto; kako ginu oni tako ginu i one, jednakog su duha, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ništavilo. 20Svi odlaze na isto mjesto; sve je iz prašine nastalo i sve će se prašini vratiti. 21Ko zna da li duh ljudski uzlazi, a da li duh zvijeri silazi k zemlji?
22Tako vidjeh da nema ništa bolje no da se čovjek raduje svojim djelima; jer takva je sudbina ljudska! A ko bi ga doveo do toga da spozna šta će biti poslije njega?
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini