Daniel 9
9
Daniel se moli za svoj narod
1Prve godine Darija, sina Artakserksova, Međana po porijeklu, koji je vladao kraljevstvom Kaldejaca; 2prve godine njegove vladavine ja, Daniel, primijetim u knjigama broj godina koji mora proći po riječima koje Gospod uputi vjerovjesniku Jeremiji prije no što se svrši razaranje Jerusalema, naime, sedamdeset godina. 3Tad okrenem lice Gospodu i stanem Ga tražiti molitvama i vapajima za milost. Postio sam, nosio kostrijet i posipao se pepelom. 4Molio sam se Gospodu, Bogu svome, i ispovijedao govoreći:
„O, Gospode, silni i veliki Bože, koji održavaš Savez i ljubav postojanu s onima koji Te vole i koji čuvaju odredbe. 5Zgriješili smo, činili nepravdu, bili opaki i neposlušni, odvratili smo se od Tvojih zapovjedi i naredbi. 6Nismo poslušali Tvoje sluge, vjerovjesnike, koji su u Tvoje ime besjedili našim kraljevima, knezovima, očevima, cijelom narodu zemlje. 7Tebi, o, Gospode, pripada pravda, a naša je sramota očita, kako nama tako i muževima Judeje, stanovnicima Jerusalema, cijelom Izraelu, svima onima koji su blizu ili daleko, u svim zemljama u koje su protjerani, sve zbog nevjere koju su počinili protiv Tebe. 8O, Gospode, naša je sramota očita, ona je na našim kraljevima, knezovima i očevima jer smo se ogriješili o Tebe. 9Gospodu, Bogu našem, pripada milost i oprost, jer mi smo se protiv Njega uzdigli 10i nismo poslušali glas Gospoda, Boga našeg, slijedeći Njegove zakone koje nam je naložio kroz Svoje sluge vjerovjesnike. 11Cijeli Izrael se ogriješio o Tvoje zakone, skrenuo je s puta, nije bio voljan slijediti Tvoga glasa. Prokletstvo i zakletva što su zapisani u zakonu Mojsija, sluge Božijeg, snađoše nas, jer smo se ogriješili o Njega. 12On je potvrdio Svoju riječ kada je govorio protiv nas i vladara koji nama upravljaju, kad je na nas sručio golemu nevolju. Jer pod cijelim nebom ne postoji ništa slično onome što je snašlo Jerusalem. 13Onako kako je zapisano u Mojsijevu zakonu, tako nas i snađe. No, ipak se nismo ponizno molili za Gospodnju naklonost, nismo se okrenuli od svojih grijeha i uvidjeli sve kroz istinu Tvoju. 14Stoga je Gospod održao nevolju i sručio je na nas, jer Gospod Bog je pravedan u svemu što čini, a mi se nismo pokorili Njegovu glasu. 15A sada, Gospode Bože, Ti Koji si izveo Svoj narod iz zemlje egipatske silnom desnicom, koji si proslavio ime Svoje – ovoga dana smo griješili, bili smo opaki. 16O, Gospode, daj da se Tvoj gnjev i srdžba odvrate od Jerusalema po svim pravednim djelima Tvojim, da se okrene od Tvoje Svete Gore, jer kroz naše grijehe, kroz opakost naših očeva, Jerusalem i njegov narod postadoše poslovica među svima onima koji nas okružuju. 17A sada, o, Bože, poslušaj molitvu Tvoga sluge, vapaj milosti, i daj da Tvoje lice zasja nad opustjelim svetištem – učini to zarad sebe. 18O, Gospode, prikloni uho i poslušaj. Otvori oči i pogledaj ruševine, grad koji se zove imenom Tvojim. Jer mi Ti ne vapimo zbog naše pravednosti, već zbog Tvoje silne milosti. 19O, Gospode, čuj. O, Gospode, oprosti. O, Gospode, obrati pažnju i učini. Ne gubi vrijeme zbog sebe samog, o Bože, zbog Tvoga grada i zbog naroda koji se zove imenom Tvojim.”
Gabrijel odgovara
20Dok sam tako govorio i molio, dok sam ispovijedao grijeh i prijestupe moga naroda Izraela, dok sam vapio pred Gospodom, Bogom mojim za svetu goru Božiju; 21dok sam tako molio čovjek Gabrijel, kojeg sam najprije vidio u viđenju, doletje u brzom letu za vrijeme večernje žrtve, 22i pouči me govoreći: „O, Daniele, došao sam da ti pružim spoznaju i objašnjenje. 23Na početku tvoga vapaja bi riječ, i ja dođoh da ti to kažem jer si silno voljen. Stoga razmisli o riječima i razumi viđenje.
Sedamdeset sedmica
24Tvom narodu i tvom svetom gradu se piše sedamdeset sedmica, u njima će se dovršiti sva grešnost, doći će kraj opakosti i iskupljenje prijestupa, da otvore vrata vječnoj pravdi, da zapečate viđenje i vjerovjesnike i posvete mjesto najsvetije. 25Zato znaj i shvati da će od izgovorene riječi da se obnovi i iznova podigne Jerusalem do dolaska pomazanika, kneza, proći sedam sedmica. Onda će se iznova graditi šezdeset i dvije sedmice, podizati trg i opkop, u vremenu nevolje. 26A nakon šezdeset i dvije sedmice će pogubiti pomazanika, i neće mu ostati ništa. A narod kneza koji dolazi će srušiti grad i svetište. Svršit će poplavom, i na kraju će ih snaći rat. 27Tako će s mnogima sklopiti čvrst savez na sedam dana, a na pola sedmice će obustaviti prinošenje žrtava i prinosa. A na krilima grozote će prići jedan koji ruši, sve dok se određeni kraj ne sruči na uništitelja.”
Currently Selected:
Daniel 9: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
Daniel 9
9
Daniel se moli za svoj narod
1Prve godine Darija, sina Artakserksova, Međana po porijeklu, koji je vladao kraljevstvom Kaldejaca; 2prve godine njegove vladavine ja, Daniel, primijetim u knjigama broj godina koji mora proći po riječima koje Gospod uputi vjerovjesniku Jeremiji prije no što se svrši razaranje Jerusalema, naime, sedamdeset godina. 3Tad okrenem lice Gospodu i stanem Ga tražiti molitvama i vapajima za milost. Postio sam, nosio kostrijet i posipao se pepelom. 4Molio sam se Gospodu, Bogu svome, i ispovijedao govoreći:
„O, Gospode, silni i veliki Bože, koji održavaš Savez i ljubav postojanu s onima koji Te vole i koji čuvaju odredbe. 5Zgriješili smo, činili nepravdu, bili opaki i neposlušni, odvratili smo se od Tvojih zapovjedi i naredbi. 6Nismo poslušali Tvoje sluge, vjerovjesnike, koji su u Tvoje ime besjedili našim kraljevima, knezovima, očevima, cijelom narodu zemlje. 7Tebi, o, Gospode, pripada pravda, a naša je sramota očita, kako nama tako i muževima Judeje, stanovnicima Jerusalema, cijelom Izraelu, svima onima koji su blizu ili daleko, u svim zemljama u koje su protjerani, sve zbog nevjere koju su počinili protiv Tebe. 8O, Gospode, naša je sramota očita, ona je na našim kraljevima, knezovima i očevima jer smo se ogriješili o Tebe. 9Gospodu, Bogu našem, pripada milost i oprost, jer mi smo se protiv Njega uzdigli 10i nismo poslušali glas Gospoda, Boga našeg, slijedeći Njegove zakone koje nam je naložio kroz Svoje sluge vjerovjesnike. 11Cijeli Izrael se ogriješio o Tvoje zakone, skrenuo je s puta, nije bio voljan slijediti Tvoga glasa. Prokletstvo i zakletva što su zapisani u zakonu Mojsija, sluge Božijeg, snađoše nas, jer smo se ogriješili o Njega. 12On je potvrdio Svoju riječ kada je govorio protiv nas i vladara koji nama upravljaju, kad je na nas sručio golemu nevolju. Jer pod cijelim nebom ne postoji ništa slično onome što je snašlo Jerusalem. 13Onako kako je zapisano u Mojsijevu zakonu, tako nas i snađe. No, ipak se nismo ponizno molili za Gospodnju naklonost, nismo se okrenuli od svojih grijeha i uvidjeli sve kroz istinu Tvoju. 14Stoga je Gospod održao nevolju i sručio je na nas, jer Gospod Bog je pravedan u svemu što čini, a mi se nismo pokorili Njegovu glasu. 15A sada, Gospode Bože, Ti Koji si izveo Svoj narod iz zemlje egipatske silnom desnicom, koji si proslavio ime Svoje – ovoga dana smo griješili, bili smo opaki. 16O, Gospode, daj da se Tvoj gnjev i srdžba odvrate od Jerusalema po svim pravednim djelima Tvojim, da se okrene od Tvoje Svete Gore, jer kroz naše grijehe, kroz opakost naših očeva, Jerusalem i njegov narod postadoše poslovica među svima onima koji nas okružuju. 17A sada, o, Bože, poslušaj molitvu Tvoga sluge, vapaj milosti, i daj da Tvoje lice zasja nad opustjelim svetištem – učini to zarad sebe. 18O, Gospode, prikloni uho i poslušaj. Otvori oči i pogledaj ruševine, grad koji se zove imenom Tvojim. Jer mi Ti ne vapimo zbog naše pravednosti, već zbog Tvoje silne milosti. 19O, Gospode, čuj. O, Gospode, oprosti. O, Gospode, obrati pažnju i učini. Ne gubi vrijeme zbog sebe samog, o Bože, zbog Tvoga grada i zbog naroda koji se zove imenom Tvojim.”
Gabrijel odgovara
20Dok sam tako govorio i molio, dok sam ispovijedao grijeh i prijestupe moga naroda Izraela, dok sam vapio pred Gospodom, Bogom mojim za svetu goru Božiju; 21dok sam tako molio čovjek Gabrijel, kojeg sam najprije vidio u viđenju, doletje u brzom letu za vrijeme večernje žrtve, 22i pouči me govoreći: „O, Daniele, došao sam da ti pružim spoznaju i objašnjenje. 23Na početku tvoga vapaja bi riječ, i ja dođoh da ti to kažem jer si silno voljen. Stoga razmisli o riječima i razumi viđenje.
Sedamdeset sedmica
24Tvom narodu i tvom svetom gradu se piše sedamdeset sedmica, u njima će se dovršiti sva grešnost, doći će kraj opakosti i iskupljenje prijestupa, da otvore vrata vječnoj pravdi, da zapečate viđenje i vjerovjesnike i posvete mjesto najsvetije. 25Zato znaj i shvati da će od izgovorene riječi da se obnovi i iznova podigne Jerusalem do dolaska pomazanika, kneza, proći sedam sedmica. Onda će se iznova graditi šezdeset i dvije sedmice, podizati trg i opkop, u vremenu nevolje. 26A nakon šezdeset i dvije sedmice će pogubiti pomazanika, i neće mu ostati ništa. A narod kneza koji dolazi će srušiti grad i svetište. Svršit će poplavom, i na kraju će ih snaći rat. 27Tako će s mnogima sklopiti čvrst savez na sedam dana, a na pola sedmice će obustaviti prinošenje žrtava i prinosa. A na krilima grozote će prići jedan koji ruši, sve dok se određeni kraj ne sruči na uništitelja.”
Currently Selected:
:
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini