Djela 22
22
1„Braćo i očevi”, reče Pavle, „poslušajte šta ću reći u svoju odbranu.” 2Kad su čuli da govori na jevrejskom jeziku, još više su utihnuli. 3„Jevrej sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao u ovome gradu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Revnosno sam se trudio za Boga, kao i vi danas.
4Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih, te i muškarce i žene bacao u tamnicu. 5O tome mogu posvjedočiti i visoki svećenik i sve starješine. Od njih sam za braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i one koji su tamo dovedem okovane u Jerusalem da se kazne. 6Dok sam putovao i približavao se Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost. 7Srušio sam se na zemlju. Čuo sam glas koji mi je rekao: Savle, Savle! Zašto Me progoniš? 8Ko si ti, Gospode?, upitao sam. Ja sam Isus Nazarećanin, Onaj Koga ti progoniš, reče mi. 9Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas što mi je govorio. 10Rekao sam: Šta mi valja činiti, Gospode? A Gospod mi odgovori: Ustani i pođi u Damask. Tamo će ti se reći šta da činiš. 11Od snage te svjetlosti sam oslijepio, pa su me moji pratioci morali za ruku odvesti u Damask. 12Tu mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek, koji je poštovao Zakon i bio na dobru glasu među tamošnjim Jevrejima. 13On mi priđe i reče: Brate Savle, progledaj! I istog časa sam ga mogao vidjeti. 14Reče mi zatim: Bog naših otaca odabrao te je da spoznaš Njegovu volju, da vidiš Pravednika i da Mu čuješ glas. 15Svima ćeš o Njemu svjedočiti pričajući o tome šta si vidio i čuo. 16Što čekaš? Ustani, budi potopljen i operi se od svojih grijeha prizivajući Njegovo ime. 17Po povratku u Jerusalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos. 18Vidio sam Onoga Koji mi govori: Brzo otiđi iz Jerusalema, jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o Meni!
19Ali, Gospode, rekao sam, pa znaju da sam one koji u Tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama. 20A kad se prolijevala krv Tvoga svjedoka Stjepana, stajao sam i to odobravao. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali. 21Ali On mi reče: Idi iz Jerusalema, jer te šaljem daleko, paganima!”
22Mnoštvo ga je slušalo sve dok nije izgovorio tu riječ. Nato glasno poviču: „Zbrišite ga sa zemlje! Nije pravo da takav živi!” 23Vikali su, bacali sa sebe ogrtače i dizali prašinu. 24Zapovjednik naredi da ga uvedu u kasarnu i da ga bičevanjem ispitaju kako bi saznao zašto narod tako viče na njega. 25Kad su ga vezali remenjem da ga bičuju, Pavle upita kapetana koji je tu bio: „Zar je zakonito bičevati rimskoga građanina a da mu ni sudili niste?” 26Kapetan nato ode zapovjedniku i kaže: „Šta radiš? Taj je čovjek rimski građanin!” 27Zapovjednik dođe Pavlu i upita: „Jesi li ti Rimljanin?” „Jesam”, odgovori on. 28„Ja sam to skupo platio”, reče zapovjednik. „A ja sam se s tim rodio”, odgovori mu Pavle. 29Svi koji su ga trebali ispitivati odmah odstupe od njega. Zapovjednik se prestrašio doznavši da je Pavle Rimljanin, jer ga je on svezao.
Pavle pred Velikim vijećem
30Sutradan zapovjednik oslobodi Pavla i naredi da se sastanu visoki svećenici i Vijeće. Htio je doznati za šta ga Jevreji optužuju. Zato ga izvede pred njih.
Currently Selected:
Djela 22: Bba
Highlight
Copy
Compare
Share
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini