Matej 13:24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58

Zatim im Isus iznese drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi.

No dok su ljudi spavali, došao je neprijatelj, posijao korov među pšenicu i otišao.

Kad je pšenica narasla i donijela rod, pojavio se i korov.

Tada su sluge pristupili k vlasniku i rekli: ‘Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Pa odakle onda korov?’

Odgovorio im je: ‘To je učinio neprijatelj.’ Sluge su ga upitali: ‘Hoćeš li da odemo i počupamo korov?’

Rekao im je: ‘Ne, da ne biste, čupajući korov, zajedno s njim iščupali i pšenicu.

Neka rastu zajedno do žetve, a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije korov i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu sakupite u moju žitnicu!’«

Zatim im je iznio drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput sjemena gorušice koje je netko uzeo i posijao na svojoj njivi.

Ono je jedno od najmanjih sjemenja, ali, kad izraste, jedno je od najvećih biljaka u vrtu. Ono izraste u stablo pa dolaze ptice i gnijezde se u njegovim granama.«

Ispričao im je još jednu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput kvasca koji je žena uzela i pomiješala s tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.«

Isus je mnoštvu o svemu govorio u usporedbama. Zapravo, ništa im nije rekao bez usporedbi.

To je bilo zato da bi se ispunilo što je Bog rekao po proroku: »Govorit ću u usporedbama. Otkrit ću što je skriveno od postanka svijeta.«

Zatim je Isus otpustio narod i ušao u kuću. Ondje su mu pristupili učenici i rekli: »Objasni nam priču o korovu na njivi!«

Odgovorio im je: »Onaj koji je posijao dobro sjeme jest Sin Čovječji.

Njiva je svijet. Dobro su sjeme oni koji pripadaju Kraljevstvu. Korov su oni koji pripadaju Zlomu.

Neprijatelj, koji je posijao korov, jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli.

Kao što se korov skuplja i spaljuje u vatri, tako će biti i na svršetku svijeta.

Sin Čovječji poslat će svoje anđele i oni će iz njegova Kraljevstva ukloniti sve one koji druge navode na grijeh i sve one koji čine zlo.

Anđeli će ih baciti u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba.

Pravednici će tada zasjati poput sunca u Kraljevstvu svoga Oca. Tko sluša — neka čuje!«

»Kraljevstvo je nebesko poput blaga skrivenog u polju. Kad ga neki čovjek pronađe, ponovo ga sakrije, pa prepun radosti ode i proda sve što ima te kupi to polje.

Kraljevstvo je nebesko i poput trgovca koji traži skupocjene bisere.

Kad pronađe dragocjen biser, ode i proda sve što ima pa ga kupi.«

»Kraljevstvo je nebesko i poput mreže bačene u jezero, u koju se uhvatilo mnogo raznovrsne ribe.

Kad se mreža napuni, ribari je izvuku na obalu. Zatim sjednu i odaberu dobre ribe pa ih stave u košare, a loše bace.

Tako će biti i na svršetku svijeta. Doći će anđeli i odvojiti zle ljude od pravednih.

Zatim će baciti zle u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba.«

Isus je upitao svoje učenike: »Razumijete li sve ovo?« »Da«, odgovorili su mu.

Zatim im je rekao: »Zato je svaki učitelj Zakona, koji je poučen o Kraljevstvu nebeskom, poput domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.«

Kad je Isus završio s poučavanjem pomoću ovih usporedbi, napustio je to mjesto

i otišao u grad u kojem je odrastao. Ondje je poučavao u sinagogi. Svi su bili zadivljeni i pitali su se: »Odakle mu tolika mudrost i moć da čini čuda?

Nije li on tesarov sin? Ne zove li se njegova majka Marija, a njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda?

Zar nisu sve njegove sestre ovdje među nama? Pa odakle mu onda sve to?«

I nisu ga prihvatili. No Isus im je rekao: »Prorok je svugdje poštovan, osim u svome zavičaju i u vlastitoj kući.«

Zbog njihove nevjere, ondje nije učinio mnogo čuda.