Luka 1:2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56

Prenijeli su nam ih oni koji su ih vidjeli od početka i koji su govorili Božju poruku.

I ja sam pomno proučio sve od početka pa sam pomislio da bi bilo dobro da sve te događaje zabilježim redom kako su se dogodili.

Tako ćeš biti siguran da je ono što su te učili istina.

U vrijeme Heroda, judejskoga kralja, živio je svećenik po imenu Zaharija iz Abijinoga svećeničkog reda. Zaharijina je žena potjecala iz Aronovog roda i zvala se Elizabeta.

Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su besprijekorno vršili Gospodinove zapovijedi i odredbe.

No nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a bili su i veoma stari.

Jednom je prilikom došao red na Zahariju da služi u Hramu prema rasporedu svoje skupine.

Prema svećeničkom običaju, izabrali su ga kockom da u Gospodinovom Hramu prinese kâd.

Kad je došlo vrijeme prinošenja kâda, mnoštvo se okupilo vani i molilo.

Tada se Zahariji ukazao Gospodinov anđeo kako stoji s desne strane kadionog žrtvenika.

Kad je spazio anđela, Zaharija se uznemirio i prestrašio.

No anđeo mu je rekao: »Ne boj se, Zaharija, jer Bog je čuo tvoju molitvu! Tvoja će žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga Ivan.

On će ti donijeti radost i veselje. Mnogi će se radovati zbog njegovog rođenja

jer će biti velik u Gospodinovim očima. On neće piti nikakva vina ni žestokog pića, a od rođenja će biti ispunjen Svetim Duhom.

Zahvaljujući njemu, mnogi će se Izraelci vratiti Gospodinu, svome Bogu.

A Ivan će ići pred njim pun Duha i moći koje je imao Ilija. Pomirit će djecu s očevima i neposlušne navesti da prihvate put pravednosti kako bi pripremio narod za Gospodina.«

Na to je Zaharija rekao anđelu: »Kako ću znati da je to istina? Ja sam star, a i žena mi je stara.«

Anđeo mu je odgovorio: »Ja sam Gabriel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da razgovaram s tobom i prenesem ti ovu radosnu vijest.

A sad znaj: budući da nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti kada za to dođe vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve do onoga dana dok se to ne dogodi.«

Okupljeni je narod čekao Zahariju i čudio se što tako dugo ne izlazi iz Hrama.

Kad je Zaharija izašao, nije mogao govoriti i svi su shvatili da je u Hramu imao viđenje. Sporazumijevao se s njima znakovima, ali nije progovorio ni riječi.

Kad je završilo vrijeme njegove službe, vratio se kući.

Nakon nekog vremena, njegova je žena Elizabeta zatrudnjela; pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je

»Pogledaj što mi je učinio Gospodin! Iskazao mi je svoju naklonost i skinuo s mene ovu sramotu pred ljudima.«

Elizabeta je bila u šestome mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret

k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidovog roda. Djevojka se zvala Marija.

Gabriel joj je rekao: »Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom.«

Nju su ove riječi uznemirile i pitala se što bi trebao značiti taj pozdrav.

Anđeo joj je rekao: »Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost.

Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus.

On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida.

On će zauvijek vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno.«

Na to je Marija rekla anđelu: »Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica!«

Anđeo joj je odgovorio: »Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom.

Ali čuj i ovo: tvoja rođakinja Elizabeta u svojoj odmakloj dobi također nosi sina. Ona ista žena, za koju su govorili da ne može imati djece, već je u šestome mjesecu trudnoće!

Bogu ništa nije nemoguće.«

Marija je rekla: »Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.« I anđeo je otišao od nje.

Odmah nakon toga Marija se spremila i žurno krenula u mjesto u brdovitom kraju Judeje.

Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu.

Kad je Elizabeta začula Marijin pozdrav, dijete je u njoj poskočilo, a Elizabeta se ispunila Svetim Duhom.

Na sav je glas uskliknula: »Ti si najblagoslovljenija od svih žena! I dijete koje ćeš roditi je blagoslovljeno!

Čime sam zaslužila tu čast da majka mojega Gospodina dolazi k meni?

Jer, čim sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti.

Blagoslovljena si jer si vjerovala da će se obistiniti ono što je rekao Bog.«

Na to je Marija rekla: »Moja duša slavi Gospodina

i moj duh se raduje u Bogu, mome Spasitelju

jer je pokazao brigu za svoju poniznu sluškinju. Da, od sada će me svi naraštaji zvati blagoslovljenom

jer je Svemoćni učinio za mene velike stvari. Sveto je ime njegovo.

Iz pokoljenja u pokoljenje iskazuje milost onima koji ga se boje.

Svojom je rukom učinio silna djela: raspršio je one koji su u svom srcu oholi i umišljeni.

Vladare je svrgnuo s njihovih prijestolja, a ponizne je uzvisio.

Gladne je obasuo svakovrsnim dobrima, a bogataše poslao od sebe praznih ruku.

Pomogao je svom slugi, Izraelu, sjetio se svoga milosrđa

kao što je zauvijek obećao našim precima, Abrahamu i njegovim potomcima.«

Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući.