Ivan 8:1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30

Isus je pak otišao na Maslinsku goru.

U zoru se ponovo vratio u Hram. Svi su se opet okupili oko njega. Isus je sjeo i počeo poučavati.

Uto su učitelji Zakona i farizeji doveli ženu uhvaćenu u preljubu i postavili je pred ljude.

Rekli su Isusu: »Učitelju, ova je žena uhvaćena u preljubu.

Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. Što ti kažeš na to?«

Ovo je pitanje bila zamka — da bi ga imali za što optužiti. No Isus se sagnuo i počeo nešto pisati prstom po zemlji.

Kako nisu prestajali ispitivati, uspravio se i rekao: »Tko od vas nikada nije sagriješio, neka prvi na nju baci kamen!«

Kad su to čuli, počeli su odlaziti jedan po jedan; stariji su otišli prvi. Na kraju je Isus ostao sâm sa ženom koja je još uvijek stajala pred njim.

Isus se uspravio i upitao je: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko nije osudio?«

»Nitko, gospodine«, odgovorila je. »Ni ja te ne osuđujem«, rekao joj je Isus. »Idi i od sada više ne griješi!«

Tada se Isus ponovo obratio ljudima: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, imat će svjetlo koje daje život i nikada više neće hodati po mraku.«

Farizeji su mu rekli: »Ti sve to govoriš sâm o sebi. Ne možemo to prihvatiti kao istinu.«

»Čak i ako govorim sâm za sebe«, odvratio im je Isus, »ono što govorim, istina je, jer znam odakle sam došao i kamo idem. Vi pak ne znate ni odakle sam došao ni kamo idem.

Sudite ljudskim mjerilima. Ja ne sudim nikome.

Ako pak donosim presudu, moja je presuda ispravna jer je ne donosim sâm. Otac koji me je poslao — on je sa mnom.

U vašem Zakonu piše da su izjave dvojice svjedoka istinite ako se podudaraju.

Ja govorim sâm za sebe i Otac, koji me je poslao, govori za mene.«

»Pa gdje je onda tvoj Otac?« pitali su ga. Isus je odgovorio: »Vi ne poznajete ni mene ni moga Oca. Da znate tko sam ja, znali biste i tko je moj Otac.«

Sve je ovo Isus rekao u Hramu, nedaleko od mjesta na kojem su bile postavljene kutije za novčane darove. Nitko ga nije uhitio jer njegovo vrijeme još nije bilo došlo.

Isus im je ponovo rekao: »Ja ću otići. Tada ćete me tražiti i umrijet ćete u svojim grijesima. Kamo ja idem — vi ne možete doći.«

Na to su Židovi rekli: »Kada kaže: ‘Kamo ja idem — vi ne možete doći’, znači li to da će izvršiti samoubojstvo?«

Isus im je rekao: »Vi ste odavde, sa Zemlje, ja sam odozgo, s Neba. Vi ste od ovoga svijeta; ja nisam od ovoga svijeta.

Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Ako ne budete vjerovali da ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.«

»Tko si ti onda?« pitali su ga. »Baš ono što vam govorim otpočetka«, odgovorio im je Isus.

»O vama bih mogao štošta reći i suditi. Ali ja svijetu govorim samo ono što sam čuo od onoga koji me poslao, a on govori istinu.«

Nisu shvatili da im govori o Ocu.

Zato im je rekao: »Kad podignete Sina Čovječjeg, tada ćete znati da ja jesam. Ja ništa ne činim na svoju ruku, već govorim samo ono što me naučio Otac.

Onaj koji me poslao, sa mnom je. Nije me ostavio samoga jer ja uvijek činim ono što je njemu drago.«

Dok je Isus ovo govorio, mnogi su povjerovali u njega.