Ivan 6:1, 2, 3, 4, 5, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60

Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko.

Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima.

Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima.

Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.

Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?«

Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«

Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je

»Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«

»Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca.

Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili

Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.«

Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.

Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok koji treba doći na svijet!«

Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo.

Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera.

Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima.

Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi.

Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah.

»Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus.

Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.

Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami.

Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu.

Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.

Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«

Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se.

Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«

»Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«

Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«

»Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati.

Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’.«

Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba.

Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«

»Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«

»Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti.

Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete.

Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni.

Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao.

A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan.

Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«

Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.«

Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’«

Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati!

K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan.

Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’ Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni.

To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega.

Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život.

Ja sam kruh koji daje život.

Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli.

Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti.

Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.«

Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«

Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život.

Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće.

Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu.

Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene.

Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.«

Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu.

Kad su ovo čuli, mnogi su Isusovi učenici rekli: »Ovo je učenje teško prihvatiti. Tko to može slušati?«