Rimljanima 1:18-32

Jer se s neba otkriva gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu potiskuju nepravednošću. Što se može spoznati o Bogu, očituje se u njima, jer im je Bog to pokazao. Jer se ono nevidljivo njegovo od stvaranja svijeta, i njegova vječna snaga i Božanstvo, prosuđivanjem jasno opaža po onome što je stvorio; tako da su bez isprike. Jer kad su prepoznali Boga, nisu ga proslavili kao Boga, niti mu zahvalili, nego su postali isprazni u svojim mozganjima te je potamnjelo njihovo bezumno srce. Tvrdeći da su mudri, poludjeli su, i zamijenili slavu neraspadljivog Boga obličjem, slikom raspadljivog čovjeka, i ptica, i četveronožaca i gmazova. Zato ih je Bog u požudama njihovih srdaca i predao nečistoći, da među sobom sramote svoja tijela, one koji su istinu Božju zamijenili za laž te štovali i služili stvorenju više nego Stvoritelju, koji je blagoslovljen zauvijek. Amen. Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima, jer su i žene njihove zamijenile naravno općenje za protunaravno. A tako su se i muškarci, budući da su ostavili naravno općenje sa ženom, raspalili u svojoj požudi jedan za drugim: muškarci s muškarcima čine što je bestidno i sami na sebi primaju naplatu koja priliči njihovoj nastranosti. I kako nisu smatrali vrijednim držati se Boga u svojoj spoznaji, Bog ih je predao odmetnutom umu, da čine što ne dolikuje, puni svakovrsne nepravednosti, bludništva, opačine, pohlepe, zlobe; puni zavisti, ubojstva, prepiranja, prijevare, zluradosti; doušnici, klevetnici, bogomrsci, drznici, oholice, hvalisavci, izmišljači zala, neposlušni roditeljima, nerazumni, nepouzdani, bezosjećajni, nepomirljivi, nemilosrdni, koji znajući presudu Božju, da oni koji takvo što čine zaslužuju smrt, ne samo da to čine nego i ugađaju onima koji to čine.