Djela apostolska 20
20
Pavao u Makedoniji i Grčkoj
1I nakon što se pobuna stišala, Pavao je dozvao k sebi učenike, izgrlio ih, i otputovao u Makedoniju.
2A kad je prošao kroz one krajeve te im iznio mnoge nagovore, došao je u Grčku,
3I ostao je ondje tri mjeseca. A pošto su Židovi, dok se spremao otploviti u Siriju, skovali zavjeru protiv njega, naumio je vratiti se kroz Makedoniju.
4A do Azije pridružili su mu se: Sopater iz Bereje; a od Solunjana Aristarh i Sekund; i Gaj iz Derbe i Timotej; a iz Azije, Tihik i Trofim.
Put iz Filipa u Milet
5Ovi su otišli prije te su nas pričekali u Troadi.
6A nakon dana Beskvasnih kruhova, otplovili smo iz Filipa i stigli za pet dana k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.
7A prvog dana u tjednu, kad su se učenici sastali lomiti kruh, Pavao im je propovijedao, a kako je bio spreman sutradan otići, produžio je svoj govor sve do ponoći.
8I u gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke.
9A tamo je na prozoru sjedio neki mladić imenom Eutih, kojeg je uhvatio dubok san te je on, kako je Pavao dugo propovijedao, svladan snom pao dolje s trećega kata. I podigli su ga mrtvog.
10Tada je Pavao sišao, nadnio se nad njega, zagrlio ga i rekao: “Ne uznemirujte se: jer duša je njegova u njemu!”
11Stoga kad se ponovo popeo, razlomio je kruh i jeo te dugo govorio, sve do zore, pa je onda otputovao.
12A mladića su doveli živog te su se nemalo utješili.
13A mi smo otišli naprijed na lađu te smo otplovili u Asos, gdje smo trebali ukrcati Pavla, jer je on tako odredio, namjeravajući sâm ići pješice.
14I kad se s nama susreo u Asosu, ukrcali smo ga i stigli smo u Mitilenu.
15Odande smo otplovili i sljedećeg dana došli smo nadomak Hiosa; a preksutra smo pristali u Samosu, prenoćili smo u Trogiliumu; a sljedećeg dana stigli smo u Milet.
16Jer je Pavao odlučio ploviti mimo Efeza kako ne bi gubio vrijeme u Aziji, već mu se žurilo da bude, ako mu je moguće, na dan Pedesetnice u Jeruzalemu.
Pavao s efeškim starješinama
17A iz Mileta je poslao u Efez i dozvao starješine crkve.
18I kad su stigli k njemu, rekao im je: “Vi znate kako sam se ophodio s vama sve vrijeme od prvoga dana kad sam došao u Aziju,
19služeći Gospodina sa svom poniznošću uma, i s mnogim suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih zavjera;
20kako nisam ništa od onog što je korisno za vas propustio, nego sam vam pokazao i javno vas poučio i od kuće do kuće,
21svjedočeći i Židovima i Grcima za pokajanje k Bogu i vjeru u našega Gospodina Isusa Krista.
22I sada, evo, svezan u duhu, idem u Jeruzalem, ne znajući što će me tamo snaći,
23osim što Duh Sveti svjedoči govoreći da me u svakom gradu očekuju okovi i patnje.
24Ali me ništa od toga ne zabrinjava, niti držim svoj život dragocjen sebi; samo da dovršim svoju trku s radošću i službu koju sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.
25I sada, evo, znam da svi vi, između kojih sam prošao propovijedajući kraljevstvo Božje, više nećete vidjeti mojega lica.
26Zato vam na današnji dan izjavljujem: ja sam čist od krvi sviju,
27jer vam nisam propustio obznaniti sav naum Božji.
28Stoga pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je Duh Sveti postavio nadglednicima da hranite crkvu Božju, koju je otkupio svojom vlastitom krvlju.
29Jer ja znam ovo: da će poslije mojega odlaska među vas ući okrutni vukovi koji ne štede stado.
30I između vas samih dići će se ljudi koji će govoriti izopačenosti, da bi odvukli učenike za sobom.
31Zato bdijte i sjećajte se da u razdoblju od tri godine, noću i danju, nisam prestajao sa suzama opominjati svakog pojedinog!
32A sada vas, braćo, preporučujem Bogu i riječi njegove milosti, koji vas može izgraditi i dati vam baštinu među svima koji se posvećuju.
33Ničijeg srebra ili zlata ili odijela nisam poželio.
34Da, sami znate, da su ove ruke poslužile mojim potrebama, i onih koji su bili sa mnom.
35Sve sam vam pokazao: kako se treba truditi i zauzimati za nemoćne te se sjećati riječi Gospodina Isusa jer je on rekao: ʻBlaženije je davati nego primati.ʼ ”
36I kad je to rekao, kleknuo je te se pomolio sa svima njima.
37Tada su svi jako zaplakali i pali Pavlu oko vrata te ga izljubili,
38ožalošćeni iznad svega njegovim riječima koje je izgovorio: da oni neće više vidjeti njegovog lica. Zatim su ga otpratili na lađu.
Currently Selected:
Djela apostolska 20: BKJ
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA