I javéla adiáke, so kažno (sváko) manúš, kon javéla te dykhél tut, javéla te našél tútyr, i te rakirél: ‘Ninievíia isyn pašty čhučí! Kon ža javéla te tanginél jasvénca la? Kaj te lathav manušén te podrikiren dúho dre túte, Ninievíje?”