Kiéli tumé postinena, na kerén rondlé muiá, syr keréna dujemuitka, pal-dová so jone garavena péskire čačuné muiá, sob (kaj) manušá te dykhén, so jone postinena. Čačes, Me rakiráva tuménge: ‘Jone uže doresné péskiro otdyibén.’ Kiéli tu postinesa, pomakh péskiro šeró i vymor muj péskiro, sob (kaj) te na sykavespe javirénge, so tu postinesa, ne jekhe Dadéske tyréske, Savó isyn nadyc'lo; i Dad tyró, Savó dykhéla dová, so na dykhéna javír manušá, otdéla túke lačhipnása.