Ruta 1
1
Ruta sa Noemi stiže u Betlehem
1U danima dok su suci vladali nasta glad u zemlji. U to vrijeme jedan čovjek krene iz Betlehema u Judi, kako bi se, sa ženom svojom i dvojicom sinova, naselio u području Moab. 2Taj čovjek se zvao Elimelek, a žena mu se zvala Noemi, dok su mu se sinovi zvali Maklon i Kiljon: bijahu Efrajimci iz Betlehema, koji je u Judi. I stignu u moapsko područje pa su tamo živjeli. 3No Emilek, Noemin muž, umre pa ona ostane sama sa dva sina. 4I oni za žene uzmu moapke; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I živjeli su oko deset godina tamo. 5Zatim i Maklon i Kiljon umru, tako iza smrti svojih sinova i muža ostane sama žena.
6Tad pođe sa svojim snahama da se vrati iz mopaskog područja, jer je u Moabu načula da Bog pohodi svoj narod i da mu je pružio hljeba. 7Tako sa snahama napusti mjesto na kojem je obitavala i pođu nazad u zemlju Juda. 8Ali Noemi poruči svojim snahama: „Idite! Vratite se svaka u dom majke svoje! Neka vam Bog pruži ljubav, onako kako ste je vi pružale umrlima i meni! 9Neka vam Bog podari mir, svaka u domu muža svoga!” I ona ih poljubi, tad zajauču i zaplaču, 10i one joj odgovore: „Hoćemo sa tobom poći tvome narodu!”
11Ali Noemi odgovori: „Vratite se, kćeri moje! Zašto želite poći sa mnom? Zar mogu još roditi sinova koji će vam biti muževi? 12Vratite se, kćeri moje! Prestara sam da bi se opet udavala. Čak i kad bi vam rekla da ću večeras naći muža i čak roditi sinove! 13Zar bi doista zbog toga čekali dok ne odrastu? Biste li se zbog toga zaključale, da li se zbog toga ne biste udavale? Nemojte, kćeri moje! Jer meni je mnogo teže no vama, jer se Gospodnja ruka pružila protiv mene!” 14One zajauču još više te još snažnije zaplaču; i Orpa je poljubila svoju svekrvu za oprost, a Ruta ostane kod nje.
15A Noemi je zamoli: „Gle, tvoja se jetrva vratila svome narodu i svojim bogovima; kreni i ti za njom, za jetrvom svojom!” 16Ali Ruta joj odgovori: „Ne prisiljavaj me da odem i da se od tebe odvojim! Gdje ti pođeš, tamo ću i ja ići, i gdje ti ostaneš, tamo ću i ja ostati; tvoj narod je moj narod, tvoj Bog je i moj Bog! 17Gdje ti umreš, tamo ću i ja umrijeti, i hoću da me tamo pokopaju; neka Gospod sa mnom učini što hoće! Samo nas smrt može rastaviti.” 18I kada je Noemi vidjela da je ova čvrsto odlučila ostati sa njom, prestane je nagovarati da ode.
19Tako su zajedno putovale dok ne dođoše u Betlehem. I desi se kada su stigle u Betlehem da se cijeli grad uskomeša i zapita: „Da li je to ta Noemi?” 20A ona im poruči: „Ne zovite me Noemi, nego me zovite Mara; jer me ogorčio Svemogući! 21Otišla sam bogata, a Gospod me praznih ruku vratio. Zašto me zovete Noemi kad me Gospod ponizio i Svemogući namučio?” 22Tako se Noemi, sa Rutom, snahom svojom iz Moaba, vrati iz moapskog kraja i stiže u Betlehem kad je počinjala ječmena žetva.
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini