Brojevi 32
32
Ruben i Gad se sele u Gilead
1A sinovi Rubenovi i Gadovi imali su mnogo, vrlo mnogo stoke; te ugledaše zemlju jazersku i gileadsku, i gle, to bijaše zemlja pogodna za stočarstvo. 2Tad dođoše Rubenovi sinovi i Gadovi sinovi do Mojsija, svećenika Eleazara i poglavara zajednice pa rekoše: 3„Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon, 4zemlja na koju je Gospod udario pred zajednicom Izraelovom, pogodna je za stočarstvo, a mi, sluge tvoje, imamo mnogo stoke.” 5Te nastaviše: „Ako smo milosti našli u tvojim očima, onda ćeš zemlju tu darovati svojim slugama kao posjed; ne vodi nas preko Jordana!”
6A Mojsije odvrati Gadovim sinovima i sinovima Rubenovim: „Zar da braća vaša odlaze u rat, a vi da ostanete ovdje? 7Zašto želite srca Izraelovih sinova obeshrabriti da ne odlaze u zemlju koju im je Gospod darovao? 8Tako učiniše vaši očevi kada sam ih poslao iz Kadeš Barnee, da izvide zemlju. 9Stigoše do doline Eškol i ugledaše zemlju: ali obeshrabriše srca Izraelovih sinova tako da ne htjedoše poći u zemlju koju im je Gospod darovao. 10I srdžba se Gospodnja rasplamsa tada i on se zakle govoreći: 11‘Zaista, oni stariji od dvadeset godina što iz Egipta izađoše neće vidjeti zemlju koju sam obećao Abrahamu, Isaku i Jakovu, zato što me nisu slijedili; 12osim Kaleba, sina Jefuneovog, Kenižanina i Jošue, sina Nunovog; jer oni su Gospoda posve slijedili.’ 13Tako se raspalila srdžba Gospodnja nad Izraelom, i pustio ih je da lutaju pustinjom četrdeset godina, dok se nije zatro cijeli naraštaj koji je zlo činio u očima Gospodnjim. 14I gle, i vi, naraštaj grešnika, podigoste se umjesto očeva vaših, da užarenu srdžbu Gospodnju prema Izraelu još razbuktate! 15Ako se odvratite od Njega, On će ih još duže ostaviti u pustinji i cijeli ćete ovaj narod upropastiti!”
16A oni opet pristupiše njemu i rekoše: „Želimo torove za stada naša izgraditi i gradove za djecu našu. 17A mi ćemo se naoružati i hrabro krenuti pred Izraelovim sinovima dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto; ali neka naša djeca ostanu u gradovima tvrdim radi stanovnika ove zemlje. 18Nećemo se vratiti dok svaki od Izraelovih sinova ne bude zaposjeo svoju baštinu. 19Jer mi nećemo više baštiniti s njima s onu stranu Jordana nego neka nama pripadne baština s ove strane Jordana, prema istoku!” 20Tad im Mojsije odgovori: „Ako ćete to učiniti, da se pred Gospodom za boj spremite, 21onda krenite. Ko je pod oružjem neka ide na onu stranu Jordana pred Gospoda, dok On ne rastjera Svoje neprijatelje ispred lica Njegovog. 22A kada pokorite zemlju pred Gospodom, tek se onda vratite. Tako ćete pred Gospodom i Izraelom biti iskupljeni, i neka ova zemlja postane vaše imanje pred Gospodom. 23A ako ne učinite ovako, gle, onda ste se o Gospoda ogriješili, i spoznat ćete da će vas vaš grijeh snaći! 24Te gradite sada gradove za djecu vašu i torove za ovce, i učinite ono što ste obećali.” 25A sinovi Rubenovi i Gadovi rekoše Mojsiju: „Sluge će tvoje učiniti kako je moj gospodar zapovjedio. 26Neka djeca naša, žene, imanje i stoka ostanu u gradovima Gileada; 27a mi, sluge tvoje, svi koji smo pod oružjem, krećemo u boj pred Gospodom, kako je moj gospodar naredio!”
28Tada Mojsije zbog njih zapovjedi svećeniku Eleazaru, Jošui, sinu Nuna, i poglavarima plemena Izraelovih sinova; 29i reče im: „Kada sinovi Gadovi i Rubenovi pređu s vama preko Jordana, svi, koji su za borbu pred Gospodom spremni, i kada se zemlja pred vama podloži, onda im dajte zemlju Gilead kao baštinu. 30Ali ako ne pođu pod oružjem s vama, neka se nastane među vama u zemlji Kanaan.” 31Tad odgovore sinovi Rubenovi i Gadovi: „Kako je Gospod kazao tvojim slugama, tako ćemo učiniti. 32Pod oružjem ćemo u zemlju Kanaan pred Gospodom poći, da nam ostane naša baština s one strane Jordana.”
33Tako Mojsije dodijeli sinovima Gadovim, sinovima Rubenovim i polovici plemena Manašea, sina Josipovog, kraljevstvo Sihona, kralja Amorejaca, te kraljevstvo Oga, kralja Bašana, zemlju uz gradove i cijelo područje unaokolo. 34I sinovi Gadovi izgradiše Dibon, Atarot i Aroer, 35Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu, 36Bet Nimru i Bet Haran, gradove tvrde i torove za stada. 37A sinovi Rubenovi izgradiše Hešbon, Eleale, Kirjatajim, 38Nebo, Baal Meon, koje preimenovaše, i Šibmu. I gradovima koje izgradiše dadoše druga imena. 39Sinovi Makira, sina Manašeovog, pođoše u Gilead te ga zauzeše, i rastjeraše Amorejce koji bijahu tamo. 40I Mojsije dodijeli Gilead Makiru, Manašeovom sinu, te se on nastani tamo. 41Jair pak, sin Manašeov, pođe i zauze njihova sela te ih nazva „Jairova sela”. 42I Nobah pođe i zauze Kenat i njegova područja i nazva ih po svom imenu „Nobah”.
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini