ข้ามไปยังเนื้อหา

Brojevi 16

16
Korahova pobuna
1Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, povede sa sobom od potomke Rubenove: Datana i Abirama, sinove Eliaba, i Ona, sina Peleta, 2i ustanu protiv Mojsija, sa još dvije stotine i pedeset Izraelovih sinova, poglavara zajednice, izabranika sabora, uglednih ljudi. 3I okupe se protiv Mojsija i Arona te im reknu: „Previše tražite; jer su svi sveti u cijeloj zajednici i Gospod je među njima! Zašto se uzdižete iznad zajednice Gospodnje?” 4Čuvši ovo, Mojsije pade ničice. 5Potom on reče Korahu i svoj njegovoj družini: „Sutra će Gospod objaviti ko Mu pripada i ko Mu je svet, tako što će pustiti da Mu se približi. 6A učinite sada ovo: uzmite kadionice, Korah i sva družina njegova, 7i sutra pred Gospodom u njih stavite vatre i tamjana preko. Čovjek koga Gospod izabere je svet. Previše tražite vi Levijci!”
8I Mojsije reče Korahu: „Čujte, sinovi Levijevi! 9Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov izdvojio iz zajednice izraelske, da vam dopusti da Mu se približite i da vršite službu u domu Gospodnjem, i da stojite ispred zajednice da Mu služite? 10Tebe je i svu tvoju braću, sinove Levijeve, Sebi približio, a sada još hoćete i svećenstvo? 11Doista, skupljate se protiv Gospoda, ti i cijela tvoja družina. I Aron – ko je on da protiv njega gunđate?”
12I posla Mojsije da pozovu Datana i Abirama, sinove Eliaba, ali oni odvrate: „Nećemo doći gore! 13Zar nije dovoljno što si nas izveo iz zemlje gdje teku med i mlijeko da bi nas u pustinji ubio? Želiš li se još vladarom nama postaviti? 14Da li si nas zaista doveo u zemlju u kojoj teku med i mlijeko, i da li si nam polja i vinograde kao baštinu dao? Zar ćeš i ovim ljudima oči iskopati? Nećemo doći gore!” 15I Mojsije se razljuti pa reče Gospodu: „Ne obaziri se na njihov prinos! Nisam ni magarca od njih uzeo i nikome nisam zla učinio!”
16I Mojsije reče Korahu: „Ti i tvoja družina, dođite sutra pred Gospoda – ti, oni i Aron. 17I neka svaki uzme svoju kadionicu i stavi u nju tamjana, i neka onda svaki kadionicu donese pred Gospoda; to je dvjesta i pedeset kadionica. I ti i Aron, neka svaki ponese svoju kadionicu!”
18Tad svaki uzme svoju kadionicu, stave vatre unutra i tamjana preko, i stanu pred ulaz u Šator susreta. Tako učine i Mojsije i Aron. 19I Korah protiv njih okupi cijelu zajednicu Izraelovih sinova ispred ulaza u Šator susreta. Tad se pojavi slava Gospodnja pred cijelom zajednicom.
20I Gospod reče Mojsiju i Aronu: 21„Odvojite se od ove zajednice da ih u trenu satrem!” 22Tad padoše ničice i povikaše: „O Bože, Bože, koji duh daješ svakom biću, jedan čovjek je zgriješio a ti se hoćeš svetiti cijeloj zajednici?” 23Tad Gospod reče Mojsiju: 24„Poruči zajednici: Bježite iz okoline doma Korahova, Datanova i Abiramova!” 25Tad Mojsije ustane i pođe Datanu i Abiramu sa izraelskim starješinama. 26I on reče zajednici: „Odstupite od šatora ovih bezbožnika, i ničega se njihovog ne dotičite, da ne budete uništeni zbog svih njihovih grijeha!” 27Tad odstupe od šatora Korahova, Datanova i Abiramova. Ali Datan i Abiram izađoše i stadoše pred ulaze svojih šatora sa ženama i djecom. 28I Mojsije reče: „Po ovome ćete poznati da je Gospod poslao mene da učinim sva ova djela, i da ništa nisam učinio svojevoljno. 29Ako ovi ljudi umru kao svi ljudi što umiru, ako ih snađe sudbina svih ljudi, onda me Gospod nije poslao. 30A ako Gospod učini nešto neviđeno, tako da zemlja otvori svoja usta i proguta ove sa svime što imaju tako da živi siđu u carstvo mrtvih, onda znajte da su ovi ljudi hulili na Gospoda!”
31I desi se, čim je sve ove riječi izgovorio, da se zemlja raspukne ispod njih, 32otvori svoja usta te proguta porodice i sve ljude koji bijahu uz Koraha, i njihovo cijelo imanje. 33I živi siđoše u carstvo mrtvih sa svime što su imali, i zemlja ih prekri. Tako nestadoše usred zajednice. 34A svi se Izraelci zbog njihove vriske razbježaše, i rekoše: „Da i nas zemlja ne proguta!” 35I vatra planu od Gospoda te sažeže onih dvjesta pedeset ljudi što tamjan prinesoše.
Kadionice
36I Gospod reče Mojsiju: 37„Poruči Eleazaru, sinu svećenika Arona, da ukloni kadionice sa vatre i neka vatru raspe: jer su posvećene. 38A neka se kadionice onih što su griješili i prijestup životom platili, prekuju u ploče, i neka se njima žrtvenik obloži. Donesene su pred Gospoda i tako posvećene. Neka su opomena za Izraelovim sinovima!” 39Tako Eleazar uze tučane kadionice, što ih prinesoše oni izgorjeli, te ih prekovaše u ploče za oblaganje žrtvenika, 40kao spomen Izraelovim sinovima, da se nijedan stranac, niko ko nije Aronova roda, ne približava da tamjan Gospod prinosi, te da ga ne snađe isto što i Koraha i njegovu družinu – onako kako je Gospod po Mojsiju kazao.
Sud narodu
41A sutradan je cijela zajednica Izraelovih sinova gunđala na Mojsija i Arona govoreći: „Ubili ste narod Gospodnji!” 42I desi se, kada se zajednica okupila protiv Mojsija i Arona da se okrenu k Šatoru susreta, i gle, tad ga prekri oblak i pojavi se Gospodnja slava. 43I Mojsije i Aron dođu pred Šator susreta.
44I Gospod reče Mojsiju: 45„Odstupite od te zajednice da ih u trenu satrem!” Ali oni padoše ničice. 46I Mojsije reče Aronu: „Uzmi kadionicu i stavi žara sa žrtvenika u nju, i preko stavi tamjana, i brzo pođi zajednici i izvrši okajanje za njih! Jer Gospodnja se srdžba rasplamsala: pomor je počeo!” 47Aron uzme kadionicu onako kako je Mojsije kazao i otrči u zajednicu. I gle, pomor je bio počeo među njima; stavi tamjana te izvrši okajanje za narod; 48i stajao je među mrtvima i živima i pomor prestade. 49A broj onih koji su stradali bijaše četrnaest hiljada i sedamsto ljudi, bez onih što zbog Koraha izginuše. 50I Aron dođe ponovo Mojsiju pred ulaz u Šator susreta nakon što je pomor prestao.