ข้ามไปยังเนื้อหา

Jošua 9

9
Lukavstvo Gibeona
1A kad su to čuli svi kraljevi s ovu stranu Jordana, oni koji su stanovali u gorama, u Šefeli i duž cijele obale mora, sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci, Jebusejci – 2tada se svi slože da zajedno povedu boj protiv Jošue i Izraela.
3No kada su stanovnici Gibeona čuli šta je Jošua uradio Jerihonu i Aju, 4posluže se lukavstvom. Pođu tamo i predstave se kao izaslanici; natovare stare vreće na magarad svoju i na vlastita leđa, te stare, poderane i iskrpljene mjehove za vino, 5zatim obuku stare haljine i poderanu, iskrpljenu obuću, i hljeb njihovih bio je star i memljiv.
6I dođu u Jošuin tabor u Gilgal pa rekoše njemu i muškarcima Izraela: „Došli smo iz daleke zemlje! Sklopite savez sa nama!” 7Tad muškarci Izraela reknu Hivijcima: „Možda stanujete u našoj blizini. Kako bismo mogli sklopiti savez sa vama?” 8No oni odgovore Jošui: „Mi smo tvoje sluge!” A Jošua ih upita: „Ko ste vi i odakle dolazite?”
9A oni mu odvrate: „Mi smo tvoje sluge koje dođoše iz daleke zemlje po volji Gospoda, Boga tvoga; jer čuli smo za slavu Njegovu i za sve ono što je učinio u Egiptu, 10i ono što je učinio dvojici kraljeva Amorejaca, što su vladali s onu stranu Jordana – Sihonu kralju Hešbona i Ogu kralju Bašana, koji je živio u Aštarotu. 11Zato nam naše starješine i svi stanovnici naše zemlje rekoše: Uzmite hrane sa sobom i pođite na put, ka njima, pa im recite: ‘Mi smo vaše sluge, sklopite savez sa nama!’ 12Ovaj naš hljeb je još bio vruć kada ga ponesosmo od kuća, kada krenusmo; gle, sada je tvrd i memljiv. 13I mjehovi ovi bijahu novi kada ih napunismo, a gle, sada su pokidani. Haljine i obuća na nama je poderana od jako dugog puta.”
14Tad muškarci Izraela uzmu od njihove hrane, i ne upitavši Gospoda šta im je činiti. 15I Jošua sklopi mir sa njima i savez da živi ostanu. I poglavari zajednice se zakleše. 16No, tri dana nakon što sklopiše savez sa njima shvatiše da oni stanuju blizu, među njima. 17Jer Izraelovi sinovi pođoše dalje i nakon tri dana naiđoše na njihove gradove koji su se zvali Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.
18I Izraelovi sinovi ne udariše na njih jer su se glavari zajednice zakleli Gospodom, Bogom Izraela, ali je cijela zajednica gunđala protiv glavara. 19Tad glavari poruče cijeloj zajednici: „Zakleli smo im se Gospodom, Bogom Izraela, zato ih ne možemo napasti. 20Ovako ćemo sa njima postupiti; ostavit ćemo ih da žive da nas ne snađe gnjev zbog naše zakletve njima.” 21I glavari im poručiše: „Neka žive, bit će drvosječe i vodonoše cijeloj zajednici, kako im glavari i kazaše.” 22I Jošua ih pozove sebi pa im reče: „Zašto ste nas prevarili i kazali: ‘Stanujemo daleko od vas’, a živite među nama? 23Neka ste prokleti zbog toga, bit ćete sluge, drvosječe i vodonoše za dom Boga moga, dovijeka!”
24A oni odgovore Jošui: „Čuli smo da je tvojim slugama poručeno da je Gospod, Bog tvoj, Svome sluzi Mojsiju rekao da će vam cijelu zemlju dati i da ćete sve stanovnike zasigurno pred sobom istrijebiti; tada se silno uplašismo za svoje živote i zato tako postupismo. 25Ali gle, sada smo u vašim rukama, postupi sa nama onako kako misliš da je pravo!” 26I on postupi sa njima tako da ih izbavi iz ruku Izraelovih sinova te ih ne pogubiše. 27I Jošua ih toga dana učini drvosječama i vodonošama za zajednicu i žrtvenik Gospodnji, na onome mjestu koje će On odabrati; i tako je do dana današnjeg.