ข้ามไปยังเนื้อหา

Jakovljevo 3

3
Ukrotite svoj jezik
1Neka vas ne bude puno učiteljâ, braćo moja! Znajte da će nam za to biti strožije suđeno! 2Doista, svi mi u mnogočemu griješimo. Ako neko u govoru ne griješi, taj je savršen čovjek i može obuzdati i cijelo svoje tijelo. 3Ako metnemo konjima uzde u njihova usta da bi nam se pokoravali, možemo usmjeravati i cijelo njihovo tijelo. 4Pogledajte lađe: tako su velike i tjeraju ih jaki vjetrovi, a usmjerava ih malo kormilo, kud god naumi kormilar. 5Tako je i jezik malešan ud, a ponosi se velikim stvarima. Evo: malehna vatra, a zapali tako veliku šumu! 6I jezik je vatra. On postaje čitav svijet zla među našim udovima. Prlja cijelo tijelo i, potpaljen od pakla, prži cijeli naš život. 7Doista, svaka vrsta zvijeri i pticâ, gmazovâ i morskih stvorenjâ može se ukrotiti i ljudska vrsta ih je ukrotila, 8ali niko od ljudi ne može ukrotiti jezik. On je neukroćeno zlo i pun je smrtonosnog otrova. 9Njime blagosiljamo Gospoda i Oca, a njime i proklinjemo ljude stvorene na sliku Božiju. 10Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo! To ne smije, braćo moja, tako biti! 11Zar iz vrela na isti otvor izlazi slatko i gorko? 12Zar može, braćo moja, smokvino drvo roditi masline ili čokot smokve? Slano vrelo ne daje slatku vodu.
Zemaljska i nebeska mudrost
13Ko je među vama mudar i razborit? Neka dobrim ponašanjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. 14Ali ako u svom srcu imate gorku zavist i sebičnost, nemojte se ponositi i lagati protiv Istine! 15To nije mudrost koja dolazi odozgor, nego je zemaljska, ljudska i od zlih duhova. 16Jer gdje ima zavisti i sebičnosti, tamo je nered i svako zlo djelo. 17A mudrost odozgor je najprije čista, zatim miroljubiva, strpljiva, poučljiva, puna milosrđa i dobra ploda, nepristrasna, iskrena. 18A plod pravednosti sije se u miru, za one koji tvore mir.