Djela 21
21
Pavlovo putovanje u Jerusalem
1Nakon što smo se od njih oprostili, otplovili smo do Kosa, a sutradan do Roda, pa u Pataru. 2Tu smo našli i ukrcali se na lađu za Fenikiju. 3Kad smo ugledali Kipar, ostavili smo ga lijevo i plovili prema Siriji. Pristali smo u Tiru da lađa iskrca teret. 4Potražili smo učenike i ostali tu sedam dana. Oni su po Duhu nagovarali Pavla da ne ide u Jerusalem. 5Ali kad su prošli ti dani, ipak smo otputovali. Oni su nas svi ispratili do izvan grada, zajedno sa ženama i djecom. Na obali smo kleknuli i pomolili se. 6Pozdravili smo se i ukrcali na lađu, a oni su se vratili kući. 7Otplovili smo tako iz Tira u Ptolemaidu. Tu smo pozdravili braću i ostali s njima jedan dan. 8Idući dan smo otišli u Cezareju i boravili u domu Filipa, navjestitelja Radosne vijesti, jednoga od sedmerice. 9On je imao četiri kćeri, djevice koje su primile dar propovjedanja.
10Nakon što smo tu proveli već nekoliko dana, dođe neki Jevrej Agab, koji je također imao dar propovjedanja. 11On uzme Pavlov pojas i njime sebi sveže noge i ruke. „Ovo govori Sveti Duh”, reče. „Onoga čiji je ovo pojas ovako će vezati Jevreji u Jerusalemu i predati ga u ruke paganima.” 12Kad smo to čuli, i mi i mještani počnemo preklinjati Pavla da ne ide u Jerusalem. 13Ali on reče: „Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam ne samo da budem svezan nego i da umrem u Jerusalemu za ime Gospoda Isusa.” 14Kad ga nismo mogli uvjeriti, stali smo i rekli: „Neka bude volja Gospodnja!”
Pavlov dolazak u Jerusalem i susret sa Jakovom
15Ubrzo nakon toga spremili smo se i otišli u Jerusalem. 16Neki učenici iz Cezareje koji su pošli s nama odvedu nas nekome Mnasonu s Kipra, učeniku od početka, da tu odsjednemo. 17Sva su nas braća u Jerusalemu srdačno dočekala. 18Sutradan Pavle pođe s nama Jakovu. Tamo su bile i sve starješine. 19On ih pozdravi, te im podrobno izloži šta je Bog učinio među paganima kroz njegovu službu. 20Kad su to čuli, odaju slavu Bogu. Zatim mu rekoše: „Vidiš, brate, hiljade Jevreja također su povjerovali i svi se revnosno drže Zakona, 21a za tebe su im rekli da Jevreje koji žive među paganima učiš na nepokornost Mojsiju, tako što ih poučavaš da ne obrezuju djecu i da se ne drže običaja. 22Šta da činimo? Sigurno će čuti da si došao. 23Uradi zato kako ti kažemo. Među nama su četverica koji su se zavjetovali. 24Uzmi ih sa sobom i idite se očistiti, te plati da im obriju glave. Tako će svi znati da su te glasine lažne, da si na pravome putu i da poštuješ Zakon. 25A što se tiče pagana koji su povjerovali, od njih tražimo što smo im napisali u pismu: da ne uzimaju meso žrtvovano idolima, krv, ni udavljeno, te da se klone bluda.”
Navala na Pavla
26Pavle, dakle, uzme te ljude slijedećeg dana i očiste se, te odu u Hram. Tu oglasi da je njihov zavjet istekao i da će za svakoga od njih prinijeti žrtvu.
27Upravo se navršavalo sedam dana kad neki Jevreji iz Azije opaze Pavla u Hramu i podjare narod protiv njega. Ščepaju ga 28vičući: „Izraelci! Upomoć! Evo čovjeka koji poučava protiv naroda, protiv našega Zakona i protiv ovoga mjesta! Čak ga je okaljao dovodeći Grke u njega!”
29Prije su, naime, u gradu vidjeli s njime Trofima iz Efeza, pa su mislili da je Pavle njega doveo u Hram. 30Sav se grad uzbuni i nastane metež. Pokupe Pavla, odvuku ga iz Hrama, te odmah zatvore za njim vrata. 31Kad su ga htjeli ubiti, zapovjedniku rimske čete dojave da je u Jerusalemu pobuna. 32On odmah s vojnicima i kapetanima pojuri tamo. Kad je svjetina vidjela zapovjednika s vojnicima, prestane udarati Pavla. 33Zapovjednik priđe, uhvati ga i naredi da ga okuju dvostrukim lancima. Onda počne ispitivati ko je on i šta je uradio. 34Iz svjetine su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Od galame nije mogao ništa razumjeti, pa zato Pavla povede u kasarnu. 35Kad su došli do stuba, svjetina se tako razjarila da su ga vojnici morali nositi kako bi ga zaštitili. 36Mnoštvo je išlo za njima i vikalo: „Smaknite ga!”
Pavle se brani ispred svjetine
37Na ulazu u kasarnu Pavle reče zapovjedniku: „Smijem li šta reći?” „Zar ti znaš grčki?”, upita ga ovaj. 38„Ti dakle nisi onaj Egipćanin što je nedavno digao pobunu i poveo u pustinju četiri hiljade razbojnika?” 39Pavle odgovori: „Ja sam Jevrej iz Tarza, mještanin znamenitog grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi da se obratim narodu.” 40Zapovjednik mu dopusti. Pavle stane na stube i mahne rukom narodu. Nastane velika tišina, a on progovori na jevrejskom jeziku:
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini