Moj kraj — Kyle IdlemanPrimjer

Tugovati da bi bio sretan

Kažu da je život samo san, ali ako je tako, u njemu ima previše naglih buđenja. Kladim se da si ih doživio više od nekoliko. Mislim na one trenutke kada je život tekao glatko, a onda se nešto dogodilo i odjednom si se našao na teškom putu. Moj kraj često dolazi kada moji snovi dođu svom kraju.

To funkcionira ovako: na iznenađujuće načine, patnja stvara prostor u našem duhu da upoznamo i iskusimo blagoslov Božjega mira i prisutnosti. Bez patnje jednostavno ne možemo upoznati njegovu utjehu. U žalosti kušamo blagoslov Božje prisutnosti.

Iz američke "The Message" Biblije, parafrazirani prijevod Mateja 5,4 bi glasio ovako: „Blago vama kad izgubite ono što vam je najdragocjenije. Tek tada vas može zagrliti onaj koji vam je najdragocjeniji.”

Na svom koncu imaš priliku iskusiti Božju prisutnost na način koji nikada prije nisi. Možda si prigrlio neke divne stvari i izgubio ih. Ali nijedan zagrljaj nije kao onaj božanski.

Ljudi često mole za promjenu izvana, dok je Bogu više stalo do promjene iznutra. Ljudi mole za ono što žele, a sve više shvaćaju da im je Bog odgovorio u onome što im je potrebno.

Postoji i žalost kao naš odgovor na grijeh u nama samima i u svijetu. Prva vrsta žalosti dolazi od razaranja izvana. Ova druga izvire iz razaranja iznutra — grešnosti koja unosi kaos u naš život, u živote onih koje volimo i u svijet oko nas. Kroz cijelo Pismo postoji povezanost između žalosti zbog grijeha — bilo koje vrste — i primanja Božjeg blagoslova. Izrael je često tugovao zajedno kao narod i primio Božji blagoslov kao narod.

Stoga, budimo jasni. Past ćeš u grijeh. Svi padaju. I još ćeš uvijek sporo priznati svoju žalost. Svi jesu. Samo shvati: u svom oklijevanju da tuguješ zbog grijeha, odgađaš i Božji blagoslov. Do tog blagoslova nema puta bez žalosti koja mu prethodi.

Što kad bi se danas suočio s grijehom u svom životu kroz razdoblje iskrene žalosti? Što kad bi proveo neko vrijeme promišljajući, moleći i tugujući zbog grijeha u svijetu oko sebe?

Prije nego što o svemu tome počneš razmišljati, razmisli o ovome: učiniš li tako, to će te promijeniti. To će dramatično preobraziti tvoj pogled na sebe i svijet. U suštini, promatranjem stvari iz Kristove perspektive, iznutra prema van, neminovno postaješ malo više sličniji Kristu.

To je daleko od one „ugodan ti dan” vjere koju često propovijedamo. Znam. Nije ni veselo ni razigrano, ali usklađeno je s istinom — i to je jedini put do najdublje, najpotpunije radosti koju Bog nudi. Proći ćeš dolinom smrti, ali obećavam ti ovo: nikada nećeš ići sam.