Moj kraj — Kyle IdlemanPrimjer

Dragi Ja

Dragi ja,
Poznajem te otkad pamtim. Čuo sam jednom da postoji „prijatelj privrženiji od brata” i, da, to smo mi, iako sumnjam da se poslovica na to odnosila. Bio sam blizak s mnogo ljudi, ali ti i ja? Mi imamo prilično čvrstu povezanost.

Gledajući unatrag, pošteno je reći da sam te prilično dobro tretirao. Zapravo, nebrojeno puta sam te stavio ispred svega i svakog drugoga. Slažeš se?

Dok smo odrastali, trudio sam se da uvijek budeš prvi u redu. Pazio sam da ti pripadne najveći kolač na pladnju, najbolje parkirno mjesto, najudobnija stolica u svakoj prostoriji u koju bismo ušli.

U školi sam primjećivao sitnice koje voliš, i išao za njima. Oduvijek si volio pažnju, pa sam učinio sve da ti je osiguram. I dalje voliš biti u središtu pozornosti, pa sam manevrirao da te reflektori neprestano obasjavaju. Sad kad imamo internet, imam još više alata. Objavljujem samo slike na kojima izgledaš najbolje. Svakome bi izgledalo kao da živiš san. Jesi li vidio komentare koje ljudi pišu o tebi? Kad si se mučio ili ti je bilo teško, trudio sam se da to ostane naša mala tajna. Samo sam te htio usrećiti.

Istina, bilo te lakše usrećiti kad si bio simpatičan mali klinac. Jedna obična histerična epizoda bila bi dovoljna. Kako smo starili, morao sam biti malo suptilniji. Htio si i dalje pobjeđivati i imati sve po svome — a da pritom izgledaš ponizno i nenametljivo. To je zeznuto! A da ne spominjem koliko iscrpljuje.

Zapravo, nikad te nije bilo briga za dosadne stvari poput računa, posljedica i onoga što nas čeka sutra. U moje ime si znao ispustiti oštru riječ prema nekim ljudima, a nikad me nisi upozorio na nered koji će nastati. Nikad mi nisi rekao da ono što sam rekao — ne mogu opozvati.

Volim te, Ja. Ali ne mogu više živjeti za tebe. Uvijek si tvrdio da će me usrećiti ako samo nastavim usrećivati tebe — tako jednostavno. Ali znaš što? Nije tako jednostavno. Nikada i nije bilo.

Ja, dopustio sam ti da vodiš i sjediš za volanom, ali jasno je da ti se ne može vjerovati. Uvijek inzistiraš da znaš kojim putem trebamo ići, a on nekako uvijek završi u slijepoj ulici. Pogledao sam i neke druge mogućnosti i odlučio sam krenuti drugim putem. Taj put je uzak i težak, i rijetki ga biraju, ali vodi prema pravom i obilnom životu. No, i nema lakog načina da to kažem — ne mogu njime krenuti ako povedem tebe sa sobom.

Zato, Ja — ovdje je tvoj kraj.

S poštovanjem,
Ja